Hoće li školski sindikati srušiti vladu ili će ona svojim prijedlogom povećanja plaća za javne i državne službenike kupiti njih? Lavina se spustila niz političku padinu i još nije sigurno koga će poklopiti, a tko će se spasiti. Štrajk nije običan, već cirkularni traje danima izmjenjujući se po županijama, tako da čuva snagu štrajkašima. Kako štrajk odmiče tako se na njegov val kače i politički suparnici, tim više što se približavaju izbori: predsjednički, kao u uvod u parlamentarne.
Štrajk prosvjetara postaje politički alat koji u ruke uzimaju politički suparnici, kako im odgovara, daleko od iskrenog interesa za bolje obrazovanje, dostojanstvo učitelja, već u interesu svoje političke promocije.
Ministrica prosvjete zagovara svoje prosvjetare. HNS na čijoj je listi ušla u Vladu čvrsto je podupire, kako bi omilili svoju stranku među biračima tako da je sindikalcima taj njihov politički stisak postao toliko neugodan da ih mole: Nemojte nas braniti!
Ne mogu se također oteti dojmu da su branitelji na Savskoj patentirali model protesta koji odlično funkcionira u borbi s vladom. Razlika je u nijansama. Braniteljsko članstvo se danima i tjednima izmjenjivalo pod šatorom, a štrajk prosvjetara seli iz županije u županiju, pa se ne prekida i manje je iscrpljujući za članstvo.
Vlada pak u poziciji poslodavca, s polugama moći u rukama ispreskakala je sve svoje oponente ponudom povećanja plaća zaposlenima u državnim i javnim službama većom ponudom i od one koju traže prosvjetari.
Htjeli su reći, naša je zadnja! Možemo vas kupiti, ako hoćemo. Sindikati su zatečeni, ali nastavljaju štrajkati da ne ispadne da su jeftino kupljeni.
Vlada nema svoje novce, nego naše. One koje zaradi realni sektor. I ako uzme iz jednog džepa da ga stavi u drugi to ide starom dobrom socijalističkom uravnilovkom – svima jednako.
Ceh će na kraju biti isporučen svima, jer nešto će sigurno poskupjeti da se namaknu proračunski prihodi.
U cijeloj toj priči potpuno se izgubila priča o školi za život. Štrajk prosvjetara je posebniji od svih drugih, jer u središtu tog štrajka su djeca. Učitelji prestanu držati nastavu i djeca nemaju gdje drugdje dobiti pravo na obrazovanje, nego postanu taoci između učitelja i njihova poslodavca – Vlade. Kako će se nadoknađivati gradivo, ispitivati, da se nadoknadi izgubljeno, djecu se neće pitati. Bit će važno samo da se pod svaku cijenu nadoknade izgubljeni sati.
