Dok ovo pišem u pozadini se čuje tonska proba za popodnevni doček u Čakovcu. Što poželjeti u novoj 2025.? Definitivno manje kukanja. Mi Hrvati obožavamo kukati, a kada treba primiti se posla, e onda se pronađe milijun izgovora. Umjesto da se energija traži u rješenjima problema, mi tu istu energiju trošimo na kukanja. Pa eto za promjenu, prestanimo kukati. Ustvari to je tako već postalo normalno, da ispada ako ne kukaš nad svojim životom i “nedaćama” koje su tu snašle, ispada da si nenormalan. Barem u Hrvatskoj.
Zatim, željela bih svima više zdravlja. Iako zvuči već kao izlizana floskula, ali to je na kraju jedino što je važno. Biti zdrav, onda ide sve lakše, bolje i brže. A još je važnije u moru stresa, pritisaka i cijeloga svijeta brinuti o svojem mentalnom zdravlju. O tome se još uvijek stihijski progovara u javnosti. Balkanski mentalitet itekako je duboko zakopan u svima nama, mada se čini da smo ne znam koliko postali osviješteni.
Definitivno nam je potrebna veća tolerancija prema drugim ljudima. Svaka osoba nosi svoju priču i svoje borbe, a razumijevanje i prihvaćanje te osobe može riješiti mnoge probleme koji uglavnom sami sebi izmišljamo. I da, puno toga ne valja u našoj državi. I s pravom možemo na to sve biti ljuti. No dok ti se zatvore jedna vrata, pokušajmo pogledati stvar iz druge perspektive.
Na kraju, zanimljivo je primijetiti kako različite kulture imaju svoje jedinstvene običaje za doček Nove godine. Na primjer, Danci tijekom godine sakupljaju staro posuđe kako bi ga na Novu godinu razbili o vrata prijatelja i suseda. Što je veća hrpa razbijenog tanjura ispred vaših vrata, to više sreće donosite u nadolazećoj godini. Ne preporučujem da lupate tanjurima, no ova tradicija može nas inspirirati da se oslobodimo prošlih tereta i otvorimo vrata novim prilikama u 2025. godini!
