U prirodi je čovjeka da nikad nije zadovoljan. Ako je zima, plače za ljetom, ako je ljeto smeta mu vrućina, ako se nešto gradi smeta mu buka. S druge strane, ako se ne gradi, ide se drvljem i kamenjem na vlast. I mogla bih tako nabrajati u nedogled.
Na tu temu potaklo me ogorčenje zbog postavljanja klupica ispred Doma za starije i nemoćne u strogom centru Grada Čakovca. Naime, tu je do pred koji dan bilo parkiralište za kojih dva do tri automobila. I sad je problem gdje ostaviti auto.
Središte Čakovca sada dobiva mirnu zonu s dječjim igralištem, ugodnom hladovinom i klupicama za odmor, čitanje ili ugodni razgovor.
Razumijem ogorčenje ljudi koji nemaju gdje ostaviti svoje limene ljubimce. Naime, i ja tu radim i muku mučim svako jutro s parkingom. Međutim, ne parkiram pred ulaznim vratima zgrade redakcije, već prošećem kojih 500-tinjak metara kao i moje radne kolege.
Nedostatak parkirališnih mjesta u Čakovcu nije od jučer i mislim da nije rješenje sve izbetonirati i pretvoriti u parking. Previše je automobila po glavi stanovnika i glavi obitelji za nešto takvo.
Istina, imati auto danas je naprosto nužnost jer čovjek nema kako doći do posla. U razvijenijim zemljama, nemaju ni potrebe za njim jer im predstavlja samo trošak. Imaju javni prijevoz kojeg kod nas nema.
I tu je glavni problem. Vjerujem da bi svi radije na posao vlakom ili autobusom da postoje linije i da ne moraš izgubiti sate i sate na čekanje. A znamo da je danas vrijeme novac. Doduše, nema više ni strogo određenog radnog vremena, nema više trube koja zatrubi u 14 ili 15 sati i ide se s posla.
Međutim, sve bi se to pokrilo češćim linijama. I nije mi jasno kako se nijednom prijevozniku to ne isplati. Ruku na srce, vlast ih baš ni ne potiče koliko nas na povećanje obiteljskog voznog parka. Veći vozni park znači veća potrošnja benzina i više ojera u državnoj blagajni. Dok se ojeri tako pune, briga vlast za zagađenje zraka, za prometne gužve i uspostavu javnog prijevoza. I dok je tako, ljudi će gunđati zbog klupice u parku koja im je uskratila parkirno mjesto.
