U predbožićno vrijeme omekšamo. I najtvrđa srca malo popuste. Želimo biti sretni. Čak i oni koji se prave da su to obični dani u godini, ne mogu se izolirati. No ima puno ljudi koje je život izgurao na marginu, koji nisu znali ili mogli biti kovači svoje sreće. I oni žele malo radosti u svojim životima. Možemo im biti srećonoše. Ako se vrtite po centru grada ili oko trgovačkih centara, primijetit ćete u te dane više ljudi koji vas mole za kakvu sitnu donaciju ili da im kupite kakvu potrepštinu.
Možda vam je prva pomisao da je riječ o prevarantima koji blagdansko ozračje iskorištavaju za vašu velikodušnost. No nikada ne možete biti sasvim sigurni o čemu je riječ – potrebi ili prijevari.
U tom trenutku ipak u meni prevlada potreba da darujem. Bolje da me prevesla neki prevarant nego da rastužim neko ranjeno srce. Možda bih time propustila biti nečiji anđeo ili u suprotnom – bila bih potvrda ljudske nemilosrdnosti i okorjelosti. Zato radije darujem.
Možda i oni koji su prevaranti ne znaju za drugi oblik ekonomije nego za taj prevarantski. Ali ako treba preživjeti, možda im je to jedini alat s kojim se snalaze u životu.
Čovjek mora pružiti nekome radost i da bude prevaren. Ne morate sebe uvijek uzimati preozbiljno. Danas jesmo, sutra nismo. Za nama će ostati samo ono što smo dali drugima, svoj otisak života koji smo ostavili u drugima. Sve drugo bit će zaboravljeno. Kao što i mi pamtimo ljude po njihovim djelima, po anegdotama, po njihovim osobinama; škrtosti, nadutosti, dobrodušnosti, dobrohotnosti, tako će i nas upamtiti ljudi. Zato ne škrtarite. Sve što imate dijelite s drugim ljudima. Mnogi to već znaju i iskusili su da se radost umnožava kad se dijeli. Nitko normalan nije sretan ako je okružen samo nesretnim i jadnim ljudima. To bi bilo isto kao da vi jedini plešete na sprovodu. Čovjek nije otok, već djelić nekog okruženja i raspoloženja. Zato se indeks nacionalne sreće ocjenjuje prema zbirnom osjećaju njezinih građana. I nikad ga ne diktiraju oni koji raspolažu ili uživaju u iznimnom bogatstvu, već prevladavajuća većina. Zbir raspoloženja malih ljudi, njihovih, standarda u kojem uživaju, imovine s kojom raspolažu i kako ona doprinosi kvaliteti njihova života. I u tome je bit nesporazuma između vladajućih i građana. Ono kad nas vladajući koji su u privilegiranoj manjini uvjeravaju da je bolje, samo mi to ne vidimo. To je zato što se oni ne mogu uživjeti u naše probleme, a niti mi uživati njihove privilegije.
