Ovo bi trebala biti jedna prigodna božićna kolumna, puna optimizma i dobrih vijesti kako i priliči prosincu. Međutim, bez obzira na to što nas vladajući političari na čelu s HDZ-om uvjeravaju da mi u medijima trebamo više promovirati ozračje optimizma, a ne samo predstavljati probleme, kakvi su zapravo argumenti za tako nešto. Bez obzira o kojem je mjesecu, blagdanima i danima riječ, odnosno slavi završetak još jedne godine koja je iza nas, pozitivnih pomaka nema previše na vidiku, barem kada je riječ o stvarima koje nam serviraju političari. To su uglavnom samo spinovi u koje često ni oni sami ne vjeruju, ali mediji bi valjda narod trebali uvjeriti da se događa nešto pozitivno. Kao neki dan kada je jedan dnevni list izašao s velebnom naslovnicom da je “val iseljavanja prestao”. Dobar vic.
Veseli me ipak nešto. Da se konačno počeo buditi narod i u našoj zemlji, te da nepravde koje se događaju na svakom koraku više ne prolaze bez reakcije, već se prosvjeduje. I dobro je da se to dogodilo u Dalmaciji jer tamo promjene u javnim službama najsporije dolaze.
Nacionalni mediji u našoj zemlji posljednjih su godina postali impotentni do boli zahvaljujući između ostaloga i tome što nema javnog protesta građana kada su u pitanju svakodnevni problemi s kojima se susreću i koje se vrlo često stavlja pod tepih i maskira birokratskim zakonskim zavrzlamama.
Međutim, dok elita uživa sve moguće privilegije bez ikakve odgovornosti, s druge strane običan čovjek prepušten je milosti i nemilosti nekoga tko uvijek ima nekakvo opravdanje za nečinjenje, što je u nekim slučajevima ipak prevršilo svaku mjeru.
Prosvjedovalo se tako u Puli, Rijeci, Zagrebu, Zadru, Metkoviću, stidljivo i u Čakovcu u kojem se bune oni koji, nažalost, ne znaju kvalitetno artikulirati svoje zahtjeve. Međutim, bez obzira na to što se ne slažem s baš svakim od prosvjeda koji su se događali posljednja dva-tri mjeseca, to ipak budi nadu. Jer, frustracije i nezadovoljstvo građana s aktualnom situacijom u kojoj se vrti sve oko politike koja i dalje tjera po svemu, a jako malo sluša svoje građane, s društvenim mreža konačno su se prelili i na ulicu i tjeraju političare da se, ako ništa, drugo barem malo “oznoje”. Kad se tako nešto počelo događati u Hrvatskoj, znači da je zaista već svima pun kufer svega.
Francusko iskustvo govori da je potrebna mala iskra da se zapali požar ako su fitilji prekratki.
Toga ova vlast mora biti itekako svjesna jer naši građani nisu samo razočarani u politički elite bilo lijeve, bilo desne, već u politički sustav koji se uporno oglušuje kada su u pitanju njihove potrebe i interesi.
Ako naše političke elite misle da su se svi koji su nezadovoljni iselili iz svoje zemlje, izgleda da su se ipak prevarili. Jer ne bune se kod nas ovih dana samo ljudi kojima su ugrožena egzistencijalna prava ili oni s margine, već većina kojima je ugrožena kvalitetna javna usluga.
Međutim, neučinkovitost sustava, koji je zbog neprovođenje reformi sve više svrha sam sebi, počeo je ozbiljno kiksati i taj problem koji se dugo ne rješava jednom je morao eksplodirati.
Nejednakost, smanjenje standarda života, institucije koje isključuju iz procesa političkog odlučivanja, sve to je danas sve veći problem običnog čovjeka u mnogim europskim zemljama, pa tako i kod nas. Uzrokovali su ga političari koji su izgubili dodir s realnošću.
Ovo nezadovoljstvo građana naši političari ne bi smjeli doživjeti kao problem, već kao izazov. Jer ono može biti odličan okidač da se konačno počinju mijenjati prvenstveno oni, a zatim i tamo gdje i dalje drže svoje šape. To su javni sustavi, institucije u kojima nema nikakvih promjena, već se i dalje uglavnom pokazuje otpor bilo kakvim promjenama.
Upravo zbog toga što u njima “svatko može raditi što hoće” ili pak radi tako da mu “nitko ništa ne može” i u Hrvatskoj dogodio se narod koji je jasno rekao da tome treba stati na kraj.
Stoga bih ovog Božića od političara želio čuti samo jednu poruku, da će konačno početi barem malo slušati svoje građane! Sretan Božić!
