18.9 C
Čakovec
Petak, 29 ožujka, 2024

Proslave kao proslave, patetiku je teško izbjeći

Istine i laži. Privid i stvarnost. Podijeljeni osjećaji. Frustracije. Želje i ostvarenja. Sve se to miješalo istodobno u našim glavama ovaj tjedan uoči proslave 25. godišnjice Oluje. Puno je vremena prošlo, ali ujedno i malo. Još to nije događaj iz povijesnih čitanki koji se dogodio tako davno da su svi sudionici tog vremena odavno mrtvi. Još ne postoji vremenski odmak. Sve je previše svježe. Imamo vlastita sjećanja na taj događaj. Gdje smo bili, što smo radili i za koga smo strepili kad se dogodila Oluja. Stvarala se samostalna  država koja ni nakon pobjede u Kninu još u potpunosti nije kontrolirala svoj teritorij na istoku zemlje. Za to su još trebale proći godine mirne reintegracije.

Sanjali smo bajkovitu Hrvatsku. No snovi nisu stvarnost, ni kada se ostvare. Stvarnost je sazdana od ljudi, njihovih karaktera i sudbina; dobrih, plemenitih, koristoljubivih, proračunatih, iskrenih i neiskrenih. Onih koji se daju za druge i onih koji iskorištavaju druge. Sve je to “tvoja domovina”.

Zato su i osjećaji suvremenika tog događaj podijeljeni. Suvremenicima to nije bila samo vojno redarstvena pobjeda, već i svi snovi utkani da će nam se nakon nje kao duga na nebu ukazati bolja budućnost. Na nama je samo da prođemo ispod nje.

Gdje smo sada? Nakon 25 godina opet u nekoj novoj normali. U traumatičnoj godini neviđene zdravstvene ugroze koja je nam je živote okrenula naglavačke i prisilila nas da se ponovno upitamo što je stvarno vrijedno, smisleno, čovječno?

I opet smo iz dana u dan brojili žrtve, ali ovaj puta zdravstvene krize. Čovjek nema puno vremena osvrtati se unatrag jer tada propušta stvarni život. Jučerašnje brige treba ostavljati jučerašnjem danu.

Na dan obljetnice Oluje kod nas je padala kišurina, kao da je htjela isprati sve zaostale boli i suze, nakupljene frustracije koje još nisu isplakane.

Politika je na obljetnicu pokušala nametnuti novi kurs, okrenut izmirenju. Nije svima to sjelo jer ih mir uznemiruje.

A proslave kao proslave. Patetiku je teško izbjeći i kakve god bile osjećamo da nisu pogođene na pravi način jer u stvarnom životu kad su se događale prijelomne stvari patetike nije bilo ni blizu.

Ostavi komentar

Povezani članci

Ostanimo povezani

43,705FanoviLajkaj
608SljedbeniciSlijedi
0PretplatniciPretplatiti

NAJNOVIJE