Prljava igra s liječnicima i pacijentima

Nesnalaženje u problemu ili prljava igra čudnih igrača oko zdravstvenog novca u kojem je ulog zdravlje pacijenta i integritet liječnika? Kako pravim imenom nazvati groznu situaciju u koju su dovedeni liječnici i pacijenti zbog dugova bolnica veledrogerijama. Zamislite situaciju kad liječnik koji nema lijek u bolničkom ormariću mora očajnom pacijentu reći: ne mogu vam pomoći iako znam što vam treba, ali nemam s čime.

Tko će koga u toj situaciji tješiti: pacijent liječnika ili liječnik pacijenta? Liječnik od te grozne, frustrirajuće situacije može pobjeći preko granice i tamo liječiti druge ljude. Pacijent to može samo ako ima podeblji račun u banci. U protivnom može čekati čudo s nebesa ili se nadati brzom kraju agonije.

Veledrogerije su neki dan napustile pregovore s vladom, a bolnicama dostavile odluke da ako ne plate svoje dugove, nema lijekova. Jer i veledrogerije su samo karika u lancu prema svojim dobavljačima koji proizvode lijekove.

Nitko ne može preživjeti na dugi rok kreditirajući druge unedogled.

Ako u proračunu novaca nema, a u bankama ima, nije da baš nema rješenja. Država se puno puta zaduživala za koješta. Zašto se sada ne može za lijekove? Zašto dug prema veledrogerijama ne svede na nulu, otplati bolničke dugove i nakon toga krene u čišćenje. S puno više argumenata mogla bi tada pročistiti nelogičnosti u zdravstvu. Onaj tko je platio “tuđe” dugove i sam ima pravo pitati za račune. Država bi prva trebala biti uredna u plaćanju svojih računa i biti primjer institucijama, ustanovama, gospodarstvu i građanima.

A gdje su u toj priči zaboravljeni osiguranici i njihove uplate kao i odgovornost prema njihovim uplatama? Ima li smisla da i dalje uplaćuju u neki fond ako im zbog nastale situacije nitko ne garantira da će unatoč uplaćenom novcu dobiti zdravstvenu uslugu baš kada njima zatreba. Ne možemo birati kada ćemo se razboljeti, kad veledrogerije blokiraju bolnice ili kad im dostavljaju lijekove.

Zbog čistih računa trebao bi za svakog osiguranika poimenice postojati virtualni brojčanik koji bi mu pokazivao koliko je doprinosa uplatio u zajedničku kasu, koliko je od toga osobno potrošio, a koliko solidarno posudio za druge.

Ostavi komentar