Najnovija afera oko Janafa i menadžera Kovačevića, koju hrvatska javnost prati kao sapunicu, nešto je promijenila. Čini se da ponašanje lovaca na dobre položaje, bogaćenje i zgrtanje novca mitom ili bez njega, postaje sasvim odiozno, neprimjereno trenutku vremena u kojemu se društvo nalazi.
Kao da se dogodio moralni potres koji je do kraja osvijestio što je dozvoljeno, a što nije.
Doduše i prije je bilo različitih političkih obećanja da će suzbiti lopovluke, spominjala se i takozvana nulta tolerancija na korupciju, no to je nekako prolazilo mlako u javnosti. Nije se vjerovalo političkim izjavama.
Zbog čega je baš sad došlo do drugačije reakcije javnosti?
Nešto se dogodilo, što još ne razumijemo do kraja. Kao da se dogodila točka preokreta, u javnom životu dogodio se moralni potres. Građani su napokon razumjeli i emotivno osjetili da je moralnost obnašanja političke dužnosti iznad svih stranačkih boja i dogovora i da više neće biti nikakvih popuštanja. Jednostavno se ponašaju po onoj narodnoj „vrč ide na vodu dok se ne razbije“, a vrč se razbio. Kao da je postavljena nevidljiva granica na kojoj piše: dosta.
Odjednom je mito ili lopovluk s pozicije utjecaja i moći postao nešto što je strogo nemoralno i emotivno zabranjeno. Ovdje nije riječ o postupanjima službi kojima je to posao i postojećim zakonima, već o promjeni moralnog stava u društvu.
Zbog čega se to dogodilo baš sada? Više je razloga. Nesigurnost zbog korone i osjećaj zatvorenosti i nemoći, dok s druge strane imamo klub ili klubove koji služe onima koji si to mogu dozvoliti i kojima je sve dopušteno. Kao da su građani odjednom postali svjesni da im je nanesena uvreda časti, neki su postali jednakiji od drugih.
Taj emotivni osjećaj duboke nepravde bio je svakako prvi okidač, no to nije odgovor na pitanje zbog čega se to dogodilo.
Glavni razlog promjene u svijesti javnosti ipak se tiče procesa izgradnje političke demokracije. Tri desetljeća nakon demokratskih promjena sazrelo je vrijeme za viši stupanj demokracije u kojoj bi političari trebali biti u službi naroda, a ne obratno.
