Počelo je, počelo. Kako se bliže lokalni izbori, atmosfera je svugdje zagrijana, a negdje i pregrijana. Istina, to se ne vidi prostim okom, već se radi o zakulisnim igrama. To je vrijeme kad bih najradije emigrirala kako se to lijepo kaže: u Australiju klokanima fedre menjat!
Nažalost, moram biti tu i pratiti sve što se zbiva javno i nejavno. I upravo te nejavne stvari su stvari od kojih se svakom iole normalnom čovjeku diže želudac.
Srećom, prošla sam već x izbora kako parlamentarnih, tako i predsjedničkih i lokalnih. Najgore je to što se na lokalnim izborima radi o domaćim ljudima, Međimurcima koji su javnosti uglavnom poznati. No, uvijek izleti pokoji novi mladac, za kojeg do izbora nitko nije ni čuo, no eto, sad se pokazuje kao vrsni stručnjak i znalac, vizionar koji će doslovno pomesti svoje protukandidate. Međutim, jedno je što vide predsjednici stranke i kako razmišljaju, a drugo je narod, puk koji pak ima svoju logiku.
S druge strane, ti iznenadni strijelci unose i malo živosti i koliku-toliku dozu neizvjesnosti, ako se to uopće može tako i nazvati.
Uglavnom to je vrijeme kada se broje krvna zrnca, istražuju se preci tamo negdje do Matije Gupca, preispituje se boja kose, visina i debljine i naravno formalno obrazovanje. I naravno, svaka stranka onda uljepšava svog kandidata, diže ga na pijedestal pri čemu zaboravlja ili izostavlja pojedine zaslužne članove. Sve već viđeno.
Svi će obećavati brda i doline, a nakon izbora poručit će nam kako se atlas može kupiti u knjižari ili naći na internetu.
Kandidati će preskakivati iz stranke u stranku, masa njih će postati nezavisni i formirat će svoje liste. A na nama biračima je da podrobno slušamo njihove riječi i više čitamo između redaka od onoga rečenoga. Jer, svi će pričati i obećavati samo ono što puk želi čuti.
Srećom po kandidate da puk ne zna za njihove igre, ti meni, ja tebi, mi smo svi protiv ovoga, on je protiv onoga i tako dalje. Nadam se samo da neće biti suza i plakanja te da se poslije repovi izborne kampanje neće godina vući po sudovima.
