Surovo je u našoj državi da na sudovima krivnja ili nevinost uopće nije bitna; bitno je koliko dobro možeš platiti dobrog odvjetnika da te oslobodi. Ili pak, u drugom slučaju, ako bolje glumiš, bolje prolaziš. Uostalom, kaže se da nitko nije kriv dok mu se ne dokaže suprotno. Proučavah ovog tjedna neke sudske presude pa se ne mogu načuditi koliko se ljudi izvlače, posebno na prometne prekršaje. Tipa, policija ga je ulovila u prekršaju, a on se izvlači na to da unuke mora voziti u vrtić. Ili pak da je baš taj dan dok ga je ulovila policija žurio jer je, eto, u Zagreb u bolnicu morao voziti bolesnog šogora, pa je vozio iznad ograničenja. Ili pak mu je vozačka neophodna za obavljanje posla.
Posebno zanimljiv mi je bio slučaj tučnjave u kafiću „300″ u Ivanovcu. Pazite sad, oko 10:15 ujutro u ponedjeljak u kafiću „300″ su dvojica muškaraca, starosti 29 i 25 godina, oba poprilično pijana, stvorila pravi nered, a na sudu su se branili sa sljedećem. Stariji muškarac je istaknuo da je nezaposlen, da nema primanja, plaća najam od 300 eura i uzdržava četvero malodobne djece, a sličnu je obranu iznio i mlađi muškarac koji je sudjelovao u spomenutoj tučnjavi.
Sud je uvažio njihova priznanja i pokajanja, loše financijsko stanje u obitelji te im na samom kraju odredio kaznu od po 400 eura, koja je zbog vremena provedenog u pritvoru smanjena na 320 eura.
Znači, osoba je nezaposlena, bez primanja i ima četvero malodobne djece, ali usprkos tome ima novce za opijanje i to još u ponedjeljak, kada je čitav radni narod na poslu. Kako to uspijevaju?
To je sigurno stvar čuda, a ovakva presuda pljuska svima nama ostalima. Eto, tako se pravda odvija u našoj zemlji. I to nije jedini slučaj, ima takvih na pretek.
