Poznato je da Hrvatska LNG-terminalom na Krku dobiva oko 2,6 milijardi kubnih metara plina godišnje koji je nešto skuplji nego ruski plin. Za sada plin s terminala Omišalj uz Hrvatsku malim dijelom kupuje Slovenija i jednim dijelom Mađarska.
U međuvremenu su Mađarska i Rusija potpisale novi plinski ugovor koji će vrijediti od 1. listopada ove godine. Prema tom ugovoru, Mađarska će iz plinovoda Turski tok godišnje dobivati oko 4,5 milijardi kubnih metara ruskog plina.
Ima i dobavni pravac iz Austrije pa će uskoro moći dobivati plin i iz plinovoda Sjeverni tok 2 koji je pred završetkom. To se može odužiti, no mađarska vlada nije sklona čekanju i zbog toga je potpisala novi ugovor s Rusijom.
Ugovor je potpisan na 15 godina, a za nas je najvažniji podatak da će cijena tog plina biti, barem je tako naglašeno tijekom potpisivanja ugovora, „mnogo privlačnija“ nego prema dosadašnjem starom ugovoru iz 1995. godine.
Drugim riječima, Mađarska ne želi čekati Europsku uniju da se konačno dogovori oko ruskog plina i dobavnog pravca Sjeverni tok 2, čemu se do sada oštro protivila Amerika. Kako je poznato, Sjeverni tok 2 malo se gradio ispod Sjevernog mora, pa je stajao, pa se opet gradio i sad je već nekoliko mjeseci „pred završetkom“.
Zbog toga što ne želi čekati, Mađarska je nagrađena nižom cijenom ruskog plina u odnosu na prijašnji ugovor, u skladu s interesima i geopolitičkim igrama.
Nema sumnje da je ruski partner, odnosno Gazprom, tim ugovorom s Mađarskom i nižim cijenama plina za koje ne znamo kakve su jednim okom gledao na terminal Omišalj i zapadni plin.
Kako Hrvatska ima samo 30 posto plina iz vlastitih izvora, ta cijena plina uvelike ovisi o uvoznom plinu. To znači da će po svoj prilici građani Hrvatske ove zime imati skuplji plin nego Mađari jer se koriste i dijelom LNG-plina.
No konkurencija ima i svoju dobru stranu. Prije ili kasnije cijena će se plina zbog više dobavnih pravaca u ovom dijelu Europe ujednačavati, a razliku će do tada plaćati građani.
