Pet stvari koje mi dižu živac

Pisanje dobro dođe kao ispušni ventil pa sam ovu kolumnu odlučila posvetiti upravo tome. U nekoliko ću redaka napisati što mi sve može tijekom dana dignuti živac.

Prvo i osnovno, ne volim neiskrene ljude. Nazivam ih lažnjacima. Prepoznam ih najčešće po tome što su pretjerano ljubazni i oslovljavaju te s “draga”. Pogotovo to vrijedi ako te vide prvi put u životu. Drugi tip ovakvih ljudi su oni koji imaju preveliko samopouzdanje, sami sebe doživljavaju kao bogove koji su najbolji, bez ijedne greške koju su napravili u svom životu. Savršeni kakvi jesu, svoje greške skoro pa nikad ne priznaju.

Sljedeći na redu su neodlučni ljudi, odnosno ljudi koji nemaju nikakvu viziju svog života. Žive doslovce iz dana u dan, bez zacrtanog cilja koji moraju ostvariti. Uz njih se odmah mogu svrstati i ljudi koji kasne. Ne cijene tvoje, a ni svoje vrijeme. Osim što time pokazuju neodgovornost i da na njih u ključnom trenutku ne možeš računati, pokazuju da nisu sposobni ni upravljati svojim rasporedom u danu. Dakako, svakome se može dogoditi da nekamo zakasni, ali ako je to učestalo i traje više od 15-tak minuta, tada se mora upaliti lampica za uzbunu.

Iritira me i kad sjedim u kazalištu i kinu, a ispred mene osoba s bujnom frizurom ili šeširom. Ne ide mi ni u prilog to što sam niska pa se onda cijelo vrijeme moram napinjati kako bi uopće mogla vidjeti dio pozornice. To onda ne ispadne opušteno gledanje, nego neka vrsta teretane. Pobogu, zar na možete kad idete na takva mjesta “ukrotiti” tu svoju kosu?

Kaže se kad si gladan nisi svoj, a to vrlo lako mogu precrtati i na ove slučajeve. Kad dođeš u pekaru, trgovinu ili restoran, a više nemaju onoga što si zacrtao da ćeš jesti taj dan.

Posljednja stvar je spora vožnja. Ljudi koji voze ispod ograničenja. Ima toga još, ali više nije stalo u ove retke.

Ostavi komentar