10 C
Čakovec
Nedjelja, 3 ožujka, 2024

Ostala sam živa, ali nikad više!

Kada se vozim na posao, često puta znam pokupiti ljude koji autostopiraju. U našem kraju autobusne linije rijetko voze pa znam kako je teško naći prijevoz koji ti je potreban, ako nemaš auto. Kada traju školski praznici, to je prava lutrija. Vodeći se time, s vremena na vrijeme pokupim nekoga, uglavnom ljude koje poznam iz viđenja. No, uzimam i one nepoznate i to uglavnom žene.

Ovog tjedna vozila sam se u popodnevnim satima doma i u Prekopi u zadnji čas spazim nekog visokog lika s ruksakom. Pomislim, pa njega bih mogla pokupiti do Železne Gore. I tako zastanem u zadnji čas, pitam ga kamo ide. On kaže da ide do Štrigove i sjeda u auto. Predstavi se kao Vjeran, a na moje pitanje odakle je odgovara mi da je iz Zagorja, u što sam i povjerovala zbog naglaska.

Pitam ga kamo ide, kaže preko u Sloveniju i da si u Murskoj Soboti mora nešto obaviti. I ništa ne bi bilo čudno da se u tom trenutku ponovno ne počne predstavljati. Kaže: – Ja sam Vjeran, a kako se ti zoveš?

Zastanem, i mislim si, dobro, možda čovjek nije zapamtio ono što smo razgovarali prije pola minute pa mu ponovim i ubacim pitanje kako je inače došao do Prekope pa kaže da je sve autostopirao.

Potom još jedno iznenađenje. Ponosno mi daje ruku i predstavlja se: – Ja sam Vjeran, a kako se ti zoveš? I pita isto kao i prethodna dva puta pušim li. Dakle, tri jedne te iste scene, u samo dvije i pol minute. Upali mi se velika crvena lampa, a u glavi su mi se počele vrtiti slike Dragana Paravinje i sva sreća pa smo u taj čas stigli već do Železne Gore. Kažem mu da ga tu ostavljam kod trgovine, da mu tu dalje puno ljudi ide u Štrigovu pa će ga sigurno netko pokupiti. Počinje me moliti za novac jer kao cijeli dan nije ništa stavio u trbuh.

Rekoh mu da je, eto, ovdje trgovina pa da mu mogu kupiti sendvič. Pristao je i uđe sa mnom u trgovinu i upitam ja njega stopira li i inače često, pa me tresne rukom u ruku da ne moram to baš tako glasno pitati. Prodavačica napravi sendvič, u međuvremenu on izađe van, ja platim i dam mu sendvič. Pozdravi me, ja odzdravim i mislim si da jedno duže vrijeme neću voziti nepoznate ljude sa sobom.

Ostavi komentar

Povezani članci

Ostanimo povezani

43,705FanoviLajkaj
608SljedbeniciSlijedi
0PretplatniciPretplatiti

NAJNOVIJE