Nakon nove godine počinje sezona prehlada, viroza i gripe pa samim time i povećan broj odlazaka na bolovanje. Iako podaci na 2019. godinu još ne postoje, iz godišnjeg izvješća HZZO-a za 2017. i prvu polovinu 2018. jasno se da iščitati da su bolovanja u stalnom porastu. Pretprošle godine ukupno je bilo prijavljeno 16.942.139 dana bolovanja, a prosječno je s radnog mjesta dnevno izostalo 54.128 zaposlenika. Istraživanju su pokazala da u odnosu na europski prosjek hrvatski građani gotovo dvostruko više na bolovanju.
Jesmo li kao narod jako bolesni ili je posrijedi nešto drugo. Jasno, uvijek će biti onih koji iskorištavaju mogućnost odlaska na bolovanje zbog i najmanjih sitnica ili odglume kako su bolesni samo kako na nekoliko dana ne bi morali raditi. S druge strane postoje oni koji su jednostavno premoreni od posla. Još uvijek u 21. stoljeću u Hrvatskoj rade prekovremene koji im nisu plaćeni ili im nisu dovoljno plaćeni. Rade i svaki dan u tjednu, vikendi, blagdani te nema kvalitetnog odmaka od posla. Ne iskorištavaju se u cijelosti godišnji odmori. To s godinama umara, ljudi postaju razdraženiji, ljutiti, nezadovoljni. Nije ni čudo da posljednjih godina dolazi do porasta psihičkih oboljena, posebice porasta depresije. Zato nas često i nazivaju jednim od najdepresivnijim narodom u Europi. Sve to dovodi do trenda da se ustvari na bolovanju “odmaraš” od posla.
Tragikomično je i to da se radnici zbog odlaska na bolovanje osjećaju jako neugodno, što zbog kolega na poslu, što zbog poslodavaca. U više navrata kazali su mi da se osjećaju poput kakvih lijenčina jer dva-tri dana nisu bili na poslu. Danas ispada da više ne smiješ biti ni bolestan. Tko je tome sve kriv to ostavljam vama da svatko sam iz svojeg iskustva zaključi.
