Ne tako davno, pitala sam međimurske potencijalne saborske zastupnike, odnosno kandidate, za tu lijepu i ugodnu fotelju, zašto se kandidiraju?
Još i dan danas mi zvoni odgovor ispaljen k’o iz topa: Pa zakaj ne, plaća je odlična, a odgovornost nikakva!
Malo je reći da sam u prvi mah ostala u šoku da bih se potom pribrala i sama sebi rekla: – Da, čovjek ima praf! I doista, vidjeli smo da se zastupnici u svom kraju bore za jedno, no kad sjednu u svoje fotelje, stranačka stega je ipak jača. Moraju misliti onako kako misli i vodstvo stranke, čitaj predsjednik. Većina njih u Sabor ulazi preko svoje stranke, a onda mili Bože, kuda koji. Dugo sam već u ovom poslu i manje više, poznajem sve one koji se nalaze na listama III. izborne jedinice. I moram dobro paziti i tri puta provjeriti kad pišem tko govori ispred koje stranke. Kaputi se mijenjaju na dnevnoj bazi. Istina, sve stranke su praktički, kako bi mi rekli, “gecrkt”, no i vladajući HDZ je daleko od onoga što je nekad bio. Doduše, vrijeme stranaka početkom 90-ih prošlog stoljeća i danas, promijenilo se stubokom. U stvari više ni nema potrebe za njima. Nažalost, mnogi toga nisu ni svjesni već lutaju poput pčele, s cvijeta na cvijet, gdje će se bolje uhljebiti i imati više koristi. Naravno, čast izuzecima jer ih doista ima. U saborske klupe trebalo bi se ulaziti na volonterskoj bazi, jer ruku na srce, ovo što se događalo u zadnjem sazivu, saborski zastupnici još bi trebali platiti građanima koji su ih izabrali. Ako su bili uopće izabrani ili su sjeli u fotelje kao zamjene za kolege koje su ušle u izvršnu vlast.
Stoga se iz sveg srca nadam da će idući biti puno civiliziraniji, da se rasprave neće svoditi na uvrede pa čak i osobne. Tako se mogu svađati u mjesnoj birtiji, a ne za moje novce koja mi u stvari uzimaju bez da su me pitali slažem li se ja s tim postotkom ili ne. I onda još imaju obraza uvjeravati me da dobro živim i ako ću glasOVATI za njih, živjet ću još bolje. Obećavaju nam dakle, ponovno brda i doline i lakše bi bilo da nam dijele nekadašnje Atlase, barem bi nešto imali opipljivoga.
