Na početku svake godine prisjećamo se svih onih trenutaka koje smo ostavili u prošloj. Iako je to samo drugi datum koji se okrenuo na kalendarskom listu, na početku godine generalno imamo više energije i elana. Prosinac je većini najljepši, ali i nekako bezvezno stresan mjesec. Kao da imamo potrebu zadovoljiti čim više toga. Tako se svi ti pokloni, pečenje kolača, sto raznih događanja, adventi, završne fešte… pretvore u stresno doba.
I onda se na početku siječnja svi nekako primirimo. Krećemo s čišćenjem organizma, jedu se juhice, piju zeleni sokovi, odlazi se na skijanje ili planiranje. I nekako svake godine početak godine bude iznadprosječno topao pa tako možemo protegnuti noge i u nekim dugim šetnjama. Razdoblje je to kad su teretane krcate. Ne može se naći mjesto na traci za trčanje. Vade se role i iskoristi se svako sunčano razdoblje na boravak na zraku.
Svaki je početak godine specifičan i po odlukama da ćemo biti bolje osobe. To još kreće u prosincu kad razmišljamo humanitarno, a preslikava se i na siječanj. Razdoblje je to kad želimo biti najbolje novije verzije sebe. S druge pak je strane siječanj omražen mjesec zbog svoje duljine, a često i poslijeblagdanske depresije. Mjesec je to kad imamo najmanje para i često smo preistrošeni zbog silnih božićnih poklona.
I dok nam je u siječnju većini dosta zime, ona zapravo tek nastupa. Snijeg nas je kratko počastio 26. prosinca, ali one scene od pola metra već dugo ne pamtimo. Siječanj je počeo kao da je proljeće, a temperatura je u novogodišnjoj noći bila 10 stupnjeva. Preko dana skoro pa i za “kratke rukave”. Zima se tek počela zakuhtavati, tako da sjedenje na terasi možemo tek sanjati.
