Godina koju valja zaboraviti – najčešći je komentar na mrežama i u medijima kad se u Hrvatskoj govori o 2020. godini. Dogodilo se mnogo toga što valja zaboraviti: korona-kriza, izolacije, mnoge smrti, potresi u Zagrebu, Petrinji i Sisku, da dalje ne nabrajamo. Neki se već pitaju: Što se do kraja ove 2020. još mora dogoditi?
Ipak, nekima je i ova godina koja odlazi bila sretna, pogotovo mladim mamama i tatama. Je li doista ovo bila najgora godina? Odgovor na to pitanje ovisi kako je mjerimo.
Ako je riječ o nekome tko je rođen u drugoj polovici dvadesetog stoljeća, ova godina zbog virusa može biti i najgora. No, da je doista najgora, to nitko neće moći dokazati.
Do danas se i među povjesničarima, ali i među znanstvenicima lome koplja oko pitanja koja je godina bila najgora u povijesti ljudi, barem za onu povijest koju se zna. Koliko ljudi, toliko odgovora, svakome je neka godina najgora, a druga najbolja.
Prosječnom Amerikancu svakako će biti najgori ponedjeljak kad je počela velika ekonomska kriza u prošlom stoljeću, a mlađima 11. rujna, kad su napadnuti Blizanci. Starijoj generaciji Europljana svakako je najgori početak Drugog svjetskog rata i fašizam, a našim djedovima i pradjedovima završetak Prvog svjetskog rata i 1920. godina. To je doba španjolske gripe, od koje je umrlo nekoliko stotina Međimuraca, ali i doba tifusa pjegavca, trahoma i drugih teških bolesti, gladi, no i oslobođenja Međimurja od Mađara, što bi značilo da ipak to nije bila najgora godina, barem za nas koji tu živimo.
Stvari su još kompliciranije ako idemo dalje u povijest. Svakom je narodu ili kraju bilo nešto najgore i nešto drugo bolje. U stoljećima „malog ledenog doba“ od šesnaestog do kraja osamnaestog stoljeća u Europi prije tri stoljeća kiša je znala padati neprekidno i 40 dana, što je rezultiralo smrtima od gladi i u Međimurju i po cijeloj Europi. Zbog gladi i smrti odgođena su i brojna vjenčanja, rođeno je manje djece.
Dalje u povijesti, kuga ili crna smrt pokosila je od 1370. godine do osamnaestog stoljeća nevjerojatnih 75 milijuna ljudi, što je ravno polovici svih stanovnika tadašnje Europe.
Možda najbolji kandidat za najgoru godinu u ljudskoj povijesti za koju znamo je period od 536. do 542. godine. Najprije su na Zemlji na sjevernoj polutki hladnoća, studen i polumrak trajali punih osamnaest mjeseci, a zatim je i zbog gladi došla takozvana Justinijanova kuga, koja je pokosila trećinu stanovništva Rimskog carstva i ubrzala pad Rima. Čini se da je krivac za to bila erupcija vulkana na Islandu koji je izbacio veliku količinu prašine u atmosferu i sakrio Sunce.
Ponajviše zbog vodene pare, koja je i staklenički plin, Sunce stoljećima zagrijava Zemlju na prosječnih plus 14 stupnjeva Celzijusovih. Da nema stakleničkog efekta, na Zemlji bismo bili stalno zamrznuti na prosječnih minus osamnaest stupnjeva i vjerojatno umirali od gladi.
