Jedva čekam da prođe “super izborna godina” jer ju koriste svi za svoje interese. Političke stranke da ostanu na vlasti, oni u oporbi da izguraju one na vlasti izguraju s vlasti, pa da zauzmu njihove pozicije. Sindikati zaposlenih u javnim službama kontinuirano ili su prosvjedima ili u pripremi i organizaciji prosvjeda. Danima smo zasipani nadmudrivanjima s vladajućima oko koeficijenata. Ubijte me, ako znam koliko iznose primanja liječnika, sudaca, učitelja, zdravstvenog i nezdravstvenog osoblja, jer taj podatak svi kriju kao zmija noge.
Svi koji smo izvan tih priča oko kolektivnog pregovaranja, ne možemo se snaći u tom nerazmrsivom čvoru: koeficijenata, dodataka, naknada, prekovremenih.
Koliko sveukupno u platnim vrećicama na dan isplate prime svi spomenuti kojima je država poslodavac, zapravo je velika tajna, jer kad to pitate, onda ste zluradi, jer tu se spominju osnovice, pa dodaci, pa naknade, pa prekovremeni sati, pa to nije plaća… A sve su to primanja i bruto trošak koji netko mora zaraditi i platiti.
S druge strane zaposleni u realnom sektoru nemaju kome štrajkati, pa ako su nezadovoljni odu k drugom poslodavcu u zemlji ili inozemstvu.
Prosvjetari mogu uz posao davati i instrukcije, puno ih i daje, a malo tko od njih radi legalno uz plaćanje poreza. Liječnici koji su također nezadovoljni žele se na iscrpljujući rad, ali ih isto tako susrećemo u privatnim ambulantama gdje pacijente ne dočekuju umorni ni mrzovoljni, nego s osmijehom na licu.
Pitate se kako to? Koja reforma zdravstva i reformator će se usuditi dirnuti u to?
Svi ti prosvjednici hoćeš – nećeš lukavo su izabrali tajming, poručujući vladajućima, želite naše glasove – platite.
A vladajući također igraju igru natezanja, pa onda tobože teška srca izvuku novac iz proračunske kase i ispune im želje. A na kraju krajeva to nije ni premijerov, niti ministrov novac, već novac svih poreznih obveznika. Razlika je u tome da će se neki omastiti, a drugi samo puniti taj zajednički proračunski lonac. Pouka je: najbolje se živi na proračunskom loncu.
Davno je napisao čuveni Krleža: nit med cvetjem ni pravice. Jedni su neugledne tratinčice, a drugi kraljice – ruže.
