Od politike očekujemo visok moral, od političara služenje narodu, od njihova ponašanja da budu uzori i stupovi društva. A politiku obnašaju ljudi, a ne polubogovi imuni na ljudske slabosti. Politika kao i svaka djelatnost košta i pri tom ne mislim na novac koji se okreće u političkoj trgovini u kojoj se kupuju i prodaju interesi, već mislim na hladni pogon politike, na troškove ureda stranaka, službenika koji opslužuju političare, na administraciju, vozače, troškove goriva, grijanja, najma prostorija i sve što je potrebno da strnka ima gdje i kako funkcionirati.
A gdje su tek troškovi kampanje za koje se političke strane nerijetko i zadužuju kod banaka, očekujući da će im donatori dugove pokriti svojim donacijama.
A donatori su iznimno rijetko idealisti ili sanjari, podupiru određenu politiku iz očekivanja da će im ostvariti njihove interese.
I kada u sliku kako funkcionira politika uklopite političara, kad ni nogom nije zagazio u politiku, već se našao u močvari. Okružen biračima koji očekuju da ispune obećanja, ali još više interesima i lobisitima koji vrebaju na novac ubran porezima. Ispunjavajući njihove interese političari uvijek vise na rubu litice, nadajući da ih zakon neće zakačiti zakona.
A u prikrajku nad njim vise kaznene prijave. Politika nije siguran posao. Političari žele osigurati egzistenciju pa ljudska slabost u njima uvijek šapuće njihovom egu; osiguraj se sada, tko zna što će biti poslije. On razmišlja da nakon mandata, silaska s funkcije, ne završi na ulici sa zavežljajem. Politika je osoban zanat i gdje naći posao nakon silaska s mandata ili dužnosti!?
Velik je to izazov, Na kraju krajeva kad si na funkciji, okužuju te status, standard i moć. Malo tko može podnijeti da po silasku s trona statusa i moći padne na dno. Zlatni padobran je satisfakcija za silazak s trona. Rizik je Remetinec, onih mjesec dana ili duže da se ne bi utjecalo na svjedoke. Nakon toga je sve u odugovlačenju procesa i dobrom odvjetniku, ali i za to je potrebno imati jamstva. To ne moraju biti samo novčanice, poznato je da se umjetnine kojima vrijednost ne pada, kupuju moćnici upravo zato da si osiguraju jamstva ako i kada se posrnuli moraju opravdavati pred zakonom.
