Korona izgleda kao daleka prošlost

Ja sam i dalje fascinirana kako je sve ponovno živnulo. Doslovno kao da nas je netko bocnuo iglom i rekao kako možemo nastaviti tamo gdje smo stali 2019. godine. Sad kad se sjetim tog perioda, karantene i straha da te netko ne zarazi pogledom, čini mi se kao da je to bilo prošlog stoljeća, a ne pred dvije godine. U tom je trenutku izgledalo kao da će se vrijeme zamrznuti i više nikada nećemo imati “normalne” živote.

Normalno je naravno vrlo relativan pojam. Ima onih kojima društveni život nije broj 1, no budimo realni, većina pod normalnim smatra druženje, izlaske, rođendane, bilo kakvu vrstu ljudske komunikacije uživo. Naša se struka u tom periodu jednostavno morala prilagoditi društvenoj situaciji. To jest, nedruštvenoj situaciji. Nama koji smo navikli ići svuda, biti svugdje i razgovarati dnevno i s više različitih osoba, to smo pod hitno morali preusmjeriti na online i telefonsku komunikaciju.

Da, možda je to nekad bilo i lakše, no vjerujte mi, nema do osobnog dojma. Kada nekome stisneš ruku, projuri i izmjeni se energija, način pogleda, sve to svašta već na prvu kaže o sugovorniku. Priča je uvijek bolja kada stekneš osoban dojam. No, ipak smo mi ljudi koji se možemo prilagoditi gotovo svim životnim situacijama. S vremenom smo navikli i na to da nema druženja, socijalnog kontakta, grljenja, fešti, rođendana, svadbi… Makar, nikad nam to do kraja nije postalo normalno.

Dio nas jedva je čekao povratak na staro. Svako smo olakšavanje mjera već jedva dočekali, a najljepše je bilo kad su nam rekli da više nema potvrda, a ni maski. Kakvo je to bilo olakšanje, samo se sjetite!

Ostavi komentar