Objava rezultata državne mature vratila me u maturantske dane. Sjećam se kako su u našoj generaciji tekle pripreme za državnu maturu i treme koju smo imali jer smo bili među prvima koji su polagali državnu maturu, koja se ujedno bodovala za upis na željene fakultete. Na kraju je sve prošlo u najboljem redu, jer kako i ne bi, ako sve četiri godine marljivo radiš i polako upijaš gradivo.
Ovogodišnja generacija maturanata ostvarila je dosad najlošije rezultate na ispitima državne mature prema statistici. Oko 8.800 učenika strukovnih škola i gimnazija palo je dva ključna ispita Hrvatski jezik i Matematiku, što je porast u odnosu na prošlu godinu od 1.278 učenika s nedovoljnom ocjenom. Ovo je porazna statistika te se svi se sada pitaju gdje je zapelo?
Čini mi se doista apsurdnim pasti predmete poput Matematike i Hrvatskog jezika, predmete koje učiš tijekom cijelog osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja. Barem ako pozorno slušaš na nastavi možeš puno toga naučiti i dobiti na ispiti najmanje ocjenu dovoljan.
Je li “caka” u tome da današnja djeca prerano odustanu? Vide prvu prepreku u životu i kažu: Ja to ne mogu? Vide pjesmicu na eseju i predaju prazan papir jer im se ne sviđa tema umjesto da malo promisle i napišu svoje mišljenje na zadanu temu, što je kod takvog tipa ispita i najvažnije od svega. Jesmo li počeli odgajati djecu bez identiteta koji nisu sposobna izraziti svoje mišljenje?
S druge strane, treba postaviti i pitanje koliko današnje društvo vrednuje male genijalce? Kako se odnosimo prema znanju? Koliko naša država i lokalna samouprava ulaže u znanje? Ovogodišnji podaci pokazuju nam koliko smo daleko “zaglibili”, no hoće li nam konačno doći iz guzice u glavu da treba hitno intervenirati po pitanju sustava obrazovanja, teško je reći. Vjerojatno se još traži kap koja će konačno preliti čašu, kako to kod nas obično biva. A onda je već prekasno.
