Ko se kome riva v rit?

Još u osnovnoj školi najiritantniji su mi bili oni koji su žicali petice. Sjećam se dok sam prvi put dobila dva, naravno, iz matematike, bila sam bolesna i nisam bila u tijeku s gradivom – to mi je bio smak svijeta. Bila sam slomljena, smatrala sam da je to moj 

neuspjeh na svim razina života. Nakon toga sam sjela, zagrijala stolicu i dobila pet. Tu sam peticu zaslužila svojim radom i trudom, ne zbog toga što je učiteljici bilo žao, pa mi je na lepe zelene oči dala najbolju ocjenu. 

Tijekom obrazovanja puno sam puta dobila dva, nekad jedan, ali i pet. Za sve sam si bila uvijek sama kriva. Jer za svaku stvar u životu kriv si sam. To je čisto do toga kako gledaš na život. Nakon obrazovanja, dogodilo se i da sam pala vožnju, i to na poligonu. Od straha sam lupila čunj zadnjim kotačem. Ponovni smak svijeta, ali to je sad već bilo na drugoj razini osobnog neuspjeha jer sam na to gledala kao nesposobnost. Pa kad sam odustala od studiranja u Rijeci jer sam shvatila da nikad dobrog profesora ne bude od mene. 

Sva sreća pa sam u svom malom životu shvatila da je svaki pad bio samo stepenica za nešto bolje i više. Zvuči kao klišej, ali sve što sam si sama zakuhala, na kraju sam sama i riješila. Normalno, uz tisuća kava i žaljenja prijateljicama. 

“Rivanje v rit” nikad nije bila opcija. Ako dobiješ jedan, uglavnom je zbog toga što nisi naučio. Umjesto da kumiš i cviliš i kriviš sve po redu, lijepo naučiš i dobiješ veću ocjenu. Ili ne, pa ideš na popravni i(li) padneš razred. 

Sad kad sam prošla sve faze obrazovnog sustava, promatram neke ljudi koji na ovom banalnom primjeru jedinica i petica nisu baš puno naučili. Pa se to onda preslikava na njihovu svakodnevicu, posao, obaveze i moralno društvene odgovornosti. 

Čak i kad ti netko nešto napravi nažao, gledaj to iz perspektive njegove nemoći. Jer kad se kitiš tuđim perjem, ili kad ti netko pogoduje, najlakše je lopticu odgovornosti prebaciti na nekoga drugoga. Odmaknuti se od problema i napraviti zvijezda nauštrb drugoga. To nije lijepo, i to bi djeca već trebala naučiti u vrtiću, tako da odrastu u normalne ljude, spremne pomoći, spremne na konstruktivnu kritiku i na preuzimanje odgovornosti za vlastita djela.

Ostavi komentar