Svi oni koji ne vole gužve u gradu ovog su tjedan došli na svoje. Brzinom munje pospremili su se štandovi s izlagačima te skinuli svjetleći kišobrani koji su bili posebna atrakcija i mjesto ispod kojeg se obavezno trebao napraviti selfie. 

Zadnji dan Porcijunkulova odlučila sam prošetati bez obaveze gradom, no s obzirom na to da je bila prevelika gužva, odlučili smo sjesti u kafić na kavu. Prizor je bio sljedeći: dva-tri konobara koji tumaraju oko stolova, već vidno izmoreni te poprilično nervozni ljudi oko nas koji cijelo vrijeme nešto gunđaju i namrgođeno gledaju.

Kao i svi ostali, malo smo duže čekali na red za našu narudžbu jer je, eto, bila gužva. Bilo je u pitanju kojih desetak minuta, što kad razmisliš, ne bi trebao biti problem ako si krenuo u ležerni provod. Konobar je došao do nas i odmah se ispričao što smo čekali malo duže. Uzeo je našu narudžbu koja je stigla za nekoliko minuta. Odmah ga zamolim da si naplati račun, a on me pogledao i kazao sa smiješkom na licu: “Vi ste valjda jedini danas koji se nisu žalili na brzinu naše usluge! ”

Nakon toga se zamislim i pogledam malo ljude oko sebe i pomislim. Došli ste na piće u nedjelju popodne, umjesto da se veselite tome i uživate u slobodnom trenutku s obitelji i prijateljima, vi ste umjesto toga odabrali gunđati jer, eto, niste iste sekunde dobili piće za svoj stol. Kao da će zbog toga svijet propasti! 

Ljudi su danas navikli sve dobiti iste sekunde, a ako to ne dobiju odmah, kreće to famozno gunđanje, pa danas već gunđamo zbog najmanje sitnice. Posebno to vidiš kad stojiš u trgovini na blagajni u redu za plaćanje. 

Ok, ako vidiš da je negdje stvarno gužva i da se osobe trude napraviti svoj posao najbrže što mogu, čemu onda takav stav? Kako biste se vi osjećali da ste na njihovom mjestu? Situacija se tada poprilično mijenja, zar ne?

Ostavi komentar