Ovo mi bablje ljeto baš odgovara. Imam osjećaj da sam već pola godine u sandalama i haljinama. Srećom, već sam zaboravila kako mi izgleda zimska garderoba. No, da nas ne ureknem mislim da je ovo mala nagrada s obzirom na cijelu ludu 2020. koja je, po svemu sudeći, najteže pala društvenjacima.
Pod ruku s tim idu sve svečanosti, od svadbi do koncerata koji su morali biti odgođeni zbog nemogućnosti pridržavanja epidemioloških mjera.
Tako je hrpa mladenaca svoje proljetno vjenčanje prebacila na jesensko. Na jednom smo morali biti i mi, ali na kraju ništa od toga jer su mladenci odlučili napravili feštu u užem obiteljskom krugu u koji mi ne pripadamo. Iako nam se većini već pomalo ide na šminkanje i frizuru, moje dvije, nikad nošene svatovske haljine, pričekat će neka druga vremena. Tako su neki od “proljetnih” mladenaca, koji su trebali biti “jesenski”, sve odgodili ili se odlučili vjenčati u krugu najuže obitelji.
Svi oni koji proteklog vikenda nisu bili na svadbi, bili su na Mađerkinom bregu. Ne znam kad je to postalo toliko popularno, ali gore je bilo pola Međimurja. O outfit da i ne govorim – skoro kao na svadbi. Haljine, štikle, košuljice… Zalazak sunca, lijep pogled i vinčeko građanima postaju sve zanimljiviji.
