Kako pomiriti princa na bijelom konju i zmaja!?

Kad se politika i javnost u Hrvatskoj i Međimurju čude zbog medijske histerije oko koronavirusa, onda bi se najprije sami trebali pogledati u ogledalo i zapitati što su to oni proizveli posljednjih deset godina da je došlo do novonastale histerične situacije.

Jedan od mojih omiljenih citata na tu temu je upravo iz “novinarskog” filma “Nothing But The True”, kod nas loše “preveden” kao Predsjednička igra u kojoj odvjetnik hrabre novinarke Rachel Armstrong govori o tome što su danas mediji.

Govoreći Rachel, koju glumi jedna od mojih omiljenih glumica Kate Beckinsale, već pomalo isfrustriran od njezine nepopustljivosti prema sudu jer ona smatra da je njena profesionalna dužnost štititi anonimnost izvora na kojem se temelji članak koji je uzdrmao SAD kaže: “Rachel, tisak je prestao biti princ na bijelom konju i počeo je biti zmaj”.

Stvar je u tome da se danas naslovnice medija tako brzo mijenjaju da ćeš na njoj biti dan ili dva, a nakon toga slijedi brz zaborav jer je počela potraga za novim jednokratnim medijskim čudom koje će zabavljati narodne mase. Usprkos dosljednosti i požrtvovnosti kojom ju je branio, sugerira joj da će biti novinarska hrabrica za nekoliko dana naslovnica, a nakon toga, usprkos svemu što je dalje proživljavala postati “vijestica na nebitnoj stranici”.

Od tog citata prošlo je 10 godina, a u međuvremenu su se zbog uspona portala, stvari koje se tiču naslova i naslovnica, posebice u elektroničkim medijima i posebice u Hrvatskoj promijenile samo na gore.

Uglavnom, koronavirus je postao toliko popularan u Hrvatskoj samo zbog toga jer to želi publika. Publika hrani klikovima i pogledima ponajviše zmaja i onda se čudi zašto se sve otima kontroli. Zato jer se iz sata u sat, iz dana u dan traži nova naslovnica i nova senzacija.

Ozbiljno i dobro novinarstvo postalo je u takvom svijetu medija egzistencijalno ugrožena profesija, posebice ako nije kvalitetno regulirana, kao što je to u našoj zemlji slučaj i kao što je to problem s mnogim drugim stvarima u kojima kod nas vlada nered. Dignitet i vjerodostojnost novinarske profesije dovedeni su u pitanje upravo zbog plitkih vijesti i clickbait naslova koji zagađuju medijski prostor.

S obzirom na to da mnogi portali koji se predstavljaju “nezavisnima” uopće nemaju redakcije i novinare, već većinu sadržaja pune dva-tri dežurna čovjeka tijekom dana kojima je jedina dužnost što brže prepisati ili prenijeti neku vijest koja može donijeti klikove i čitanost, ovakve situacije dolaze kao “as na desetku”.

Međutim, to ne mora uvijek biti tako. Često se upravo u ovakvim izvanrednim situacijama, vidi što je kvalitetno novinarstvo i tko donosi najpouzdanije i najkvalitetnije informacije za razliku od onih koji su uvijek u potrazi za jednokratnim čudom. U takvim situacijama samo ozbiljne novinarske redakcije mogu doći do više pouzdanih izvora od bilo koga drugoga i jedine mogu plasirati najviše vjerodostojnih informacija.

Ovih dana publika traži što više informacija o koronavirusu i mi se trudimo spojiti ono što je sve teže spojivo u vremenu i prostoru u kojem živimo. Da pomirimo da se vijest plasira što brže, ali da istovremeno bude pouzdana.

S obzirom na to da se radi o važnim stvarima koje su od velikog javnog interesa, organiziraniji i kooperativnije trebaju biti sve one lokalne, državne i sve druge službe koje osim toga vrlo često imaju i zaposlene PR-ovce da kvalitetnije i bez zadrške komuniciraju s medijima koji se bave ozbiljnim novinarstvom. Između ostalog to je pravi put u kojem se može izbjeći pretvaranje medijske scene u trivijalnost.

Ostavi komentar