Ako pogledamo koja dobna skupina najčešće prosvjeduje u Hrvatskoj, od prve možemo zaključiti da su to studenti i umirovljenici. Rijetko kad ćemo naići na prosvjednike u zreloj dobi, osim ako se to ne tiče konkretnih tvrtki koje su otišle u stečaj, poput radnika Kamenskog, 3. maja, Uljanika ili u našem slučaj prosvjed bivših radnica MTČ tvornice čarapa.

Svi su prosvjedi brojčano maleni i vjerojatno nikad nećemo doživjeti da se na našim ulicama gradova skupi onoliko ljudi kao na primjer kao što je to bilo kada se u Zagrebu dočekalo naše nogometaše po povratku iz Moskve. Na Trgu bana Josipa Jelačića i ulicama koje vode do njega od Velike Gorice, prema procijeni policije, okupilo se oko 550.000 ljudi. Velika brojka za malu zemlju poput naše. Svi su tamo došli s jednim ciljem, a to je proslaviti sjajne uspjehe naših sportaša u kojima su u tom trenutku vidjeli jedinu svjetlu točku na kraju tunela. A i to nešto govori o stanju u zemlji.  

U našem se kraju u posljednjih vrijeme prosvjedovalo protiv predloženog rješenja revitalizacije Perivoja Zrinskih, kao i  protiv poskupljenja benzina. „Žuti prsluci“ prosvjedovali su zbog nezadovoljstva stanjem u državi, socijalnim statusom te prilikama koje vladaju u političkom i društvenom životu. Odaziv građana na prosvjede bio je jako malen, tek je nekolicina građana došla podržati organizatore.

Zato će biti jako zanimljivo za vidjeti koliko će naših građana dati podršku „antiromskom prosvjedu“ koji je najavljen za 1. lipnja. Kako nam je bilo rečeno, naziv prosvjeda bit će „Želim normalan život dostojan Europe.“ Sam naziv prosvjeda uopće ne govori o srži problematike zbog koje se prosvjeduje, no Međimurci će opet imati priliku pokazati imaju li dovoljno hrabrosti uhvatiti se u koštac s tim gorućim problemom. Isto tako, ne treba pri tome zaboraviti ni na činjenicu da nam se uskoro približavaju izbori za EU parlament te predsjednički izbori, zar ne?

Ostavi komentar