Djevojčica koja mi je otvorila oči i osvojila srce!

Kažu djeca su najveće blago. Oni koji ih nemaju, gledaju djecu kroz svoju prizmu. Srećom, u životu sam imala prilike biti okružena djecom svih uzrasta. U naručju sam imala bebu staru dva tjedna, pa do djece u vrtiću. Energija djece nešto je posebno. Oni nemaju srama, ponašaju se prirodno i upijaju sve što im se događa u okolini. Kažu da su djeca ogledalo svojih roditelja.

Osobno mi je jako zanimljivo kad mame komentiraju da su njihova dvogodišnja djeca zločesta. Zločesto je sinonim za zlobno, pa mi baš i nije jasno kako bi netko od dvije godine mogao biti zloban. To mi baš i ne štima. No, ovo neće biti kolumna o roditeljima koji misle da su im djeca zločesta, već o djevojčici koja je sve suprotno od toga.

Posjetila sam njezinu obitelj, a našla sam pravi dom. Sklad, igru, nevjerojatnu slogu između braće. Njezino je ime Luka i mene je totalno zarobila. Luka ima bolest od rođenja, a nakon tri godine svakakve dijagnostike nitko nije došao do konkretnog uzroka njezine bolesti. Mišići joj jednostavno ne slušaju živce i obratno. Svaku kretnju, koja je nama normalna, ona je morala naučiti. Silno želi hodati, veliki je borac. Pliva, jaše, vježba tri puta dnevno bez iznimke. Naravno, sve to ne bi bilo moguće da nema roditelji koji svaki atom energije ulažu i bolje sutra njihove djevojčice.

Luka voli sve što vole trogodišnje djevojčice. Vodila me u svoj rozi dvorac u kojem ima šminke i razne igračke. Ono što me najviše osvojilo je njezin zarazan osmijeh. Sve razumije, ali ne odustaje. Upravo će ta borbenost nadvladati njezinu bolest.

Svi ponekad u životu kukamo. Nije nam svaki dan sjajno, ali kad pred očima vidiš upornost s kojima se malena obitelj iz Pribislavca svakodnevno susreće, shvatiš kako je sve u našoj glavi. Svaki problem se da riješiti. Kad ti je loše sjeti se na čemu sve možeš biti zahvalan, glavu gore i korak naprijed. Nikad ne znaš s kim se sve ljudi susreću i kakve ih nedaće prate. Sjeti se da uvijek imaš na čemu biti zahvalan.

Ostavi komentar