Nikad skuplje gorivo dočekalo nas je ovih dana na benzinskim postajama. S prosječnom cijenom litre benzina od 1,7 eura postali smo jedna od 25 zemalja s najskupljim benzinom na svijetu.
Opalila nas je tako, uz sve ostale stvari, i to džepu, a Hrvati se s visokim cijenama šale i protestiraju na svoj način. Brzinom munje društvenim se mrežama proširila rečenica sa satirične stranice Uhljeb, a koja je glasila, citiram: “Nije gorivo poskupilo, nego vi nemate službeno auto.” Rečenica koja u samo nekoliko riječi opisuje trenutno stanje u našoj državi.
Prošlog vikenda i ja sam krenula na benzinsku postaja i ostala iznenađena, no ne skupim cijenama, njih sam očekivala, već ponašanjem jednog od djelatnika koji mi je naplatio gorivo. U žurbi kako to već biva, nisam u prvi mah shvatila da mi je vratio premalo novca i da mi nije dao račun.
Vratila sam se natrag u poslovnicu i rekla mu da mi nije dao račun i da mi mora još vratiti novčanicu od 100 kuna. Na prvi pogled vidjelo se da mu je neugodno, a potom je s pulta uzeo novčanicu od 100 kuna i dao mi ju bez da je provjerio u kasi fali li mu doista tih 100 kuna. Na to nije rekao ništa, a ja dalje tražim od njega račun. Zatim mi je izgovorio sljedeće: – Sporo mi ispisuje račune. Ja na to nastavljam: – Što to znači, da nemate račun ili?
Djelatnik se dalje vrpolji i odlazi u sobu iza pulta i na kraju mi daje kopiju R1 računa koji ja nisam tražila. Ono što me najviše razljutilo od svega bilo je kada mi je na kraju, kad mi je dao taj račun, samo rekao: Kak je – tak je!
Bez da se ispričao ili rekao bilo što drugo. Razumijem da se svakome može dogoditi da pogriješi u svom poslu, no bilo bi lijepo da se barem ispriča čovjeku nakon toga. Do sada sam nekoliko puta naletjela na takve nesporazume na kasi, ali sve smo uljudno riješili s prodavačima, koji su uvijek bili izrazito ljubazni. Međutim, taj je slučaj prevršio svaku mjeru!
