Ne znam kako vi, ali posljednjih nekoliko dana imam osjećaj da se cijeli svijet mijenja vrtoglavom brzinom i da ništa više neće biti isto. Najprije ta korona zbog koje već dvije godine robujemo. Izolacije. Mjere. Rast brojki. Pa pad brojki. Novi val. Nova varijanta. I tako u krug. Nikad kraja kako se za sad čini.
Zatim slijedi drastičan rast cijena. Prije blagdana ostala sam osupnuta koliko košta cijena staklenke ukiseljene pečene paprike. 20 kuna. Gledala sam u cijenu pa u staklenku. I tako nekoliko puta. Potom sam uspoređivala cijenu staklenke maslina. I one su bile blizu cijene od 20 kuna. Pa se sjetim da je u Sloveniji velika staklenka maslina s crvenom paprikom koštala nešto više od 10 kuna. Prije korone, dok smo još hodali tamo u šoping. Na kraju sam teškog srca ipak stavila tu staklenku pečene paprike u košaricu i odlučila da moram ponovno početi hodati u nabavku namirnica kod susjeda.
Šokiraju nas i novi računi za rast plina. Splitski KBC ostao je osupnut kada je dobio račun za plin veći za 380 posto u odnosu na isti mjesec godinu ranije. Plin će sada morati platiti 2 i pol milijuna. Još uvijek nitko nije suvislo objasnio zašto su se toliko drastično povećale cijene plina, tko je tome kriv i hoće li uistinu morati obrtnici to sve platiti ili će se nekako cijena korigirati. Jer, ako se tako nastavi, obrtnici će morati staviti ključ u brave. S time da još više zapanjuju cijene plina dok se zna da u okolnim zemljama nije bilo tako velikog poskupljenja. Očito je Gradska plinara Zagreb gadno zaribala.
Novi šok je i cijena kave. Za kavu s mlijekom najavljuju cijenu od 20 kuna. Tko će si to moći priuštiti? U Hrvatskoj tek pojedinci. To će značiti, ili više nećemo hodati na kave, ili ćemo morati drugačije posložiti svoje prioritete. Svi se pitamo kako ćemo sve to preživjeti. Pa sretno nam bilo!
