[layerslider id=”3″]
Za petnaest godina veliki europski gradovi i države mogle bi zabraniti korištenje dizelskog motora, ali i benzinaca, zbog zagađivanja. Tako se, primjerice, u Parizu uvelike razmišlja o zabrani dizelaša, dok je u njemačkom gornjem domu propao pokušaj da se uvede zabrana dizelaša i benzinaca jer je ocijenjeno da je rok nerealan, a ne zbog jakog protivljenja.
Gotovo cijela stara Europa danas se vozi na naftu ili benzin, za petnaest godina toga više neće biti. Nizozemska je već objavila da će do 2035. godine zabraniti promet na fosilna goriva.
Mnogo puta spominjani Bill Getes investira dvije milijarde dolara u fond za istraživanje obnovljivih izvora energije, i to nije slučajno.
Istovremeno novi američki predsjednik želi očuvati naftnu industriju i protiv je vjetroelektrana, što se može čitati i kao produženje dosadašnje politike nafte kao svjetskog i američkog vladara broj jedan.
No ni on ni mnogi drugi ne mogu zaustaviti tehnološki napredak, jednostavno zbog toga što je cijena energije iz obnovljivih izvora već jednaka kao konvencionalna ili i znatno niža. Građanima više ne treba govoriti da prijevoz od točke A do točke B mogu platiti četiri do sedam puta manje ako koriste električnu bateriju, odnosno električni automobil. Sada se samo čeka da baterije pojeftine, drugo je već gotovo riješeno, a novi važni izumi dolaze kao na traci, tako, naprimjer, baterije koje mogu trajati više stotina godina. Što će se od toga moći tehnološki iskoristiti, treba vidjeti, no budućnost je tu.
Naša je nova Vlada najavom kupnje INA-e izazvala dvostruke reakcije. Dok jedni navijaju da se to ostvari, drugi kažu: prodajte INA-u, kupite tvornicu baterija. Građani itekako znaju da je novi sveti gral jeftine energije pronađen, samo ga na pravi način treba dozvati sebi.
Jesu li u pravu oni koji žele prodati INA-u i kupiti tvornicu baterija? Ekstremna rješenja nikada nisu dobra, prije svega zbog toga jer smo nedovoljno razvijeni i treba nam još neko vrijeme benzin i nafta. No ne zadugo, za dvadesetak godina neće se smjeti u velike gradove i pojedine države na fosilna goriva. Usto, zaboravlja se da se svega desetak posto fosilnih goriva koristi za prijevoz, lavovski dio ide za proizvodnju tisuće proizvoda koji nisu benzin i nafta. Zbog toga fosilna goriva ne bi trebalo sasvim otpisivati.
S druge strane, sada je vrijeme da se ugrabi dio tehnološkog kolača nove industrije bazirane na obnovljivoj energiji, koja više nije moguća samo zbog veličine ili bogatstva neke zemlje.
Oni koji to propuste bit će nagrađeni zaostajanjem u razvoju ili su već nagrađeni na taj način. Jer, tko se može suprotstaviti svetom gralu jeftine energije? Mi tako mali sigurno ne, novi američki predsjednik Donald Trump možda, no kako dugo?
