Dobri susjedi

[layerslider id=”3″]

Malo su utišane kritike na žilet-žicu na granici Slovenije jer su medijski manje atraktivne, a zaredale su se i gužve na granicama koje prijete turizmu i slobodnom kretanju ljudi.

Ako netko čeka više sati na granici i gubi strpljenje, a zna da će tako biti svaki put, radije će odustati od putovanja.

Jesu li gužve na granicama nastale zbog političkih razloga, ne može se sa sigurnošću govoriti. Slovenski carinici bili su poznati po kontrolama i prije desetak godina, a do danas se malo toga promijenilo.

U Međimurju se pričaju vicevi na račun slovenske policije ili carinika koji nesmiljeno poštuju propise, puštajući umorne i žedne ljude da čekaju. U zadnje vrijeme pomalo zločesti komentari čuju se i iz saborskih klupa: Mi ne damo Slovencima izlaz na otvoreno more, a oni nama vraćaju kontrolama na granicama.

Kako i turizam Slovenije trpi zbog zaustavljanja turista na granici Austrije, a sve zbog mogućeg terorizma, nije jasno kako daleko mogu ići kontrole a da ne prerastu u presiju države nad njezinim građanima.

Proklamirana Europa bez granica tako postaje svoja suprotnost, a to je upravo ono što teroristi i žele, posijati strah i nesigurnost. Na djelu je histerija straha, napuhani balon osjećaja straha i nevidljive opasnosti.

Svi se boje zmijskog ugriza, a od njega strada sto puta manje ljudi nego u prometu. Slični napuhani balon straha događa nam se i zbog terorizma, koji i nije neki novi izum. Uvijek je bilo onih koji su svoje razmirice s društvom rješavali brutalno i s tim se jednostavno mora živjeti, no i boriti se protiv toga.

Što rade dobri susjedi? Oni ne čekaju da susjedu crkne krava, već zajedno surađuju kako bi bili što jači u suzbijanju svih nesigurnosti u društvu. Kontrole na granicama moguće i doprinose sigurnosti, no mnogo manje od suradnje obavještajnih i policijskih službi koje su nevidljive za građane i turiste.

Nastale štete pak su već učinjene. Granice su na pojedinim mjestima, umjesto lijepih susreta i razgleda te ritualnog ispijanja kave u drugoj državi, postale ružno mjesto psovanja i čekanja.

Zapravo nije svugdje tako. Dok su trajale najveće gužve na Bregani, na graničnom prijelazu u Murskom Središću i Goričanu nije bilo čekanja. Zato se turisti pozivaju u Međimurje. Ovdje stignu i na kavu.

Ostavi komentar