Iza nas je još jedno blagovanje. Ove godine u našoj familiji je to bilo malo drugačije jer smo imali proslavu susjedova Abrahamova taman na Veliku subotu. No, ova hladnoća bi i ovako pokvarila vuzmenku koju smo inače tradicionalno palili dolje u goricama. Od svih, jedna mi je posebno ostala u pamćenju. A to je ona u vrijeme korone. Znate ono doba kad smo mislili da se korona prenosi pogledom, a kamoli dodirom.
Pa smo pomno planirali kako da to izvedemo. Što je sad prilično smiješno, jer se na tom području živi kao jedno kućanstvo, kao recimo malo veća obitelj. Vatrogasci su u to doba patrolirali po dužnosti. Zaista, kao da smo živjeli u nekom ratnom filmu. Posebno su najavili da će kontrolirati ako se na vuzmenki okupi bilo tko izvan kućanstva. A najveća je ironija da nas dolje kod šume i ovako nitko s ceste ne bi vidio. No, dobro. Pravila su pravila.
Imali smo dekice, sjeli na udaljenost i fino promatrali vatru. Ima nešto posebno umirujuće u tome. Kad sam bila mala, sjećam se da je mama panično te Velike subote uvijek zatvarala sve prozore. Jer se u to doba Vuzmenka palila puno više nego što je to danas običaj. Stan bi u Čakovcu bio pun dima u slučaju da se nismo dobro zabarikadirali.
I tako su još jedni blagdani postali dio naših sjećanja. No, s obzirom na to kako vrijeme kao pomahnitalo juri, ne brinite, uskoro ćemo ponovno jesti francusku, i to već za Božić. No, dobro, u pravu ste. Nije još vrijeme za takve priče. Prvo treba dobro odmoriti tijekom ljeta, a onda i ovako već u dućane na police stiže predblagdansko ludilo. Zato, pomalo. Prvo uživajmo u proljeću, suncu i cvatu. Osim onih koje love alergije. Za sve ostalo tu su injekcije, navodno pomažu.
