Što sam starija, to mi je upravo jesen najljepše doba godine. Vrijeme je to kad priroda pokaže sve svoje raskošne boje, zahladi, ali po sunčanom danu bude baš ugodno i fino. Doba je to novih početaka. Doba kad počne nova školska godina, a donose se i neke nove odluke. Razmišljamo i o tome kakva nam je cijela godina, pripremamo se za njen kraj.
Vrijeme je to kad obilježavamo blagdan Svih svetih. Obilazimo svoje pokojne, od starijih slušamo razne priče iz doba kad su bili živi. Volim sjesti pokraj svoje bake Cilje koja uskoro slavi 85. rođendan. To je žena u koju je utkana povijest, neko drugo doba i neki sasvim drugačiji život nego ga danas mi živimo. Zanimljivo je slušati kroz kakva je sve životna doba ona prošla.
Imam veliku sreću da je baka i dalje vrlo bistrog uma. Tako sam došla na ideju da svoje obiteljske korijene stavim na papir. Trebat će mi jedno vrijeme za istraživanje, ali kad to završim, mislim da ću u rukama imati pravo nasljedstvo. Nešto što ću s veseljem dati svojoj djeci. Uvijek je zanimljivo istražiti odakle si i kamo zapravo seže tvoja povijest.
I tako jesenje kiše potiču na razmišljanje. O nekim drugim vremenima, životu na selu. Njihovim razmišljanjima, pričama, smijehu i suzama. Pa razmišljam kakvi smo mi danas. Što će naša djeca i unuci pričati i kakve ćemo im mi priče prepričavati? U kakvom mi dobu živimo?
Živimo u dobu kad nam je gotovo sve dostupno. Jela i pila ima i više nego u izobilju. Informacije, znanje, sve nam je to lako dostupno. No, nikako ne smijemo zaboraviti izvor tih informacija i da se nikad ne smijemo prestati preispitivati. Ne smijemo biti lakovjerni jer danas je to vrlo lako. Važno se zaustaviti u trenutku, osvrnuti oko sebe, zapaziti prirodu, jesen i kišu. Ona je tu baš s razlogom.
