Od početka tjedna napokon smo, možemo reći, prodisali. Prodisao je grad, prodisala su sela, a sve zbog otvaranja terasa ugostiteljskih objekata. Ruku na srce nacija smo koja voli druženja i kave stoga je ova mjera mnogima teško pala. Čak i onima koji nisu svaki dan vani na kavi. Odmah u ponedjeljak mogli smo vidjeti mnoštvo ljudi u gradu, i to ljude ozarenih lica. Prijepodne one starije, a popodne one mlađe koji su se uputili u “kafane” nakon posla. Moram priznati, pomalo čudno je sve izgledalo s obzirom na to da smo skoro godinu dana bili takoreći u kavezu. No u svakom slučaju jedna pozitivna stvar ovog tjedna.
Da postoje dvostruki kriteriji u Hrvatskoj, vidjeli smo i na sprovodu najdugovječnijeg zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. U vrijeme dok mjere propisuju samo 25 ljudi na Bandićevu sprovodu nahrlile su tisuće. Uz njih i 300 covid redara. Ponovno gledaš, a ne vjeruješ. To je u istom rangu kao i slučaj s hotelskim toplicama gdje je na ručkovima i večerama prisutno oko 300-tinjak ljudi. Kad to vidiš, počinješ osjećati gnjev i pitaš se tko to od nas radi takve budale? I zašto na sve to pristajemo?
Ono što se još ovog tjedna moglo primijetiti, barem u ovoj domeni jest da su se zaredale presice za medije. Predstavljaju se novi projekt, kao i oni pred završetkom. Sve se nešto izradilo ili će se uskoro izgraditi. I da čovjek ne zna što nam predstoji, mogao bi od prve pogoditi. Naime, uskoro su pred nama izbori. Baš će biti zanimljivo vidjeti što će nam ovog puta sve obećati, a što od svega toga izvršiti na kraju mandata.
Na jednom nacionalnom mediju izašao je prilog o Čakovcu kao najkvalitetnijem gradu za život u Hrvatskoj. Istovremeno su u njemu spomenuli kako su Međimurci poznati kao najvredniji radnici u Hrvatskoj, ali da imamo najmanje plaće u Hrvatskoj. I ponovno se pitaš tko to od nas radi budale?
