Čekanje kada će ptičice doći po mlijeko, brašno i jaja, koje smo ostavili na prozorskoj klupi dan prije Valentinova, jedan je od najljepših običaja koje pamtim iz svog djetinjstva. A još je bilo ljepše kada smo drugi dan oko kuće tražili ftičekove kolačiće i kasnije ih slastili. Nikako mi nije bilo jasno kako će sad te slabašne ptičiće ispeći kolačiće, a u tome je bila ta čar. Je li to čarolija?
Ono što je lijepo jest da danas još taj običaj njegujemo. A uvijek je bilo lijepo i kada idemo na vjenčanja i dobijemo ftičekove kolačiće pa ih onda bacamo kroz prozore auta djeci koja nestrpljivo čekaju na svoje paketiće.
Iako se naš lokalni običaj razlikuje od onih u svijetu, zanimljivo je vidjeti kako druge zemlje slave Dan zaljubljenih. Na primjer, u Japanu se Valentinovo dijeli u dva dijela: žene daruju čokolade muškarcima 14. veljače, s razlikom između “Giri-choco” za kolege ili prijatelje te “Honmei-choco” za one koje vole, dok muškarci uzvraćaju poklonima mjesec dana kasnije na Bijeli dan.
Južna Koreja također ima poseban pristup s nizom praznika vezanih uz ljubav: osim Valentinova slave Bijeli dan 14. ožujka te Crni dan 14. travnja, gdje samci koji nisu dobili poklone jedu crnu tjesteninu kao simbol usamljenosti. U Finskoj i Estoniji, pak, ističe se važnost prijateljstva nad romantikom slavivši Dan prijateljstva, odnosno “Ystävänpäivä” ili “Sõbrapäev”.
Uz blagdan Valentinova, veže se sveti Valentin, kršćanski svećenik ili biskup koji je živio u 3. stoljeću, a poznat je kao zaštitnik zaljubljenih i zaručnika. Postoje različite legende o njegovom životu, ali većina se slaže da je pogubljen 269. godine tijekom vladavine cara Klaudija II. Car Klaudije II., koji je vjerovao da su samci bolji vojnici od onih sa ženama i obiteljima, zabranio je brakove mladih ljudi. Valentin se tome usprotivio tajno sklapajući brakove što ga je dovelo do progona i konačnog pogubljenja odsijecanjem glave na Flaminijskoj cesti kraj Rima.
