Za politiku kao i za svaki drugi posao koji se uspješno obavlja potreban je talent. U politici posebno treba paziti da jezik ne bude brži od pameti. Političari žive od percepcije. Prije nego što progovore moraju razmisliti kako će biti doživljeno ono što prevale preko svojih usta. A Igor Ivković je po tom pitanju na zadnjoj županijskoj skupštini ispao baksuz. Žao mi je, ali je tako. On u svom mentalnom sklopu ne kuži kako zvuči ono što on kaže.
Na aktualnom satu održao je slobodni govor, osvrt na postizborno stanje. Zamjerio je županu što je decidirano odlučio da u postizbornom vremenu nije ni htio razgovarati o mogućnosti koalicije s HDZ-om, pogurati međimurske projekte, a niste kako biste mogli govoriti da država ima maćehinski odnos prema Međimurju, predbacio je županu vijećnik Ivković (HDZ).
Usporedio je njegov inat i ego s nekadašnjim slavonskim koji se svodio na: inati se Slavonijo! – a koji se sada prometnuo u koaliciju DP-a s HDZ-om, pa su sada sva svjetla kamere (HTV-a) u Vukovaru, a mogla su biti u Međimurju, kazao je Ivković. Zašto je od svih televizija spominjao HTV, znano je njemu, kao da se radi o državnoj, a ne javnoj televiziji čija će funkcija biti u službi javnosti i građana, a ne glasnogovornika Vlade.
Ivković ni svjestan nije bio kakav je šlagvort dao Matiji Posavcu u ruke.
– Što to znači, pitao je Matija Posavec: – Ili si s HDZ-om ili nećeš dobiti ništa? – Ako je tako, onda na tome završava demokratski poredak, uzvratio je Posavec. Ivković se nakon toga samo zapleo u vlastitu mrežu, da on tako nije rekao, nego da je Posavec izvrnuo njegove riječi. Mlijeko je već bilo proliveno.
Posavec mu je uz to udijelio i lekciju iz demokracije da je Vlada izabrana da bi ravnomjerno razvijala Hrvatsku.
Sad i pučkoškolci već znaju da u državni proračun uplaćuju svi građani Hrvatske i da u demokraciji nema mjesta razmišljanju da se nakon izbora kao nakon rata proračun ne smije dijeli kao ratni plijen u kojemu pobjednik uzima sve, a poražene se kažnjava.
Kako se suptilnije igra politička igra unutar stranke Igor Ivković bi mogao naučiti od svojih stranačkih kolega: načelnika i gradonačelnika koji uzastopno osvajaju mandate i potporu svojih građana.
