Nakon “jeseni” u kasno proljeće, stigle su vrućine i žega iako ljeto još nije počelo. Prognostičari najavljuju još jedno vruće proljeće uz brze promjene vremena, a po svemu sudeći puno neće zaostajati ni politička pozornica. Vratio se Zoki, a bez obzira što njegov osobni učinak, kao i onaj od SDP-ove Vlade nije bio osobiti, ponajviše zbog toga jer nije iskorištena klima za toliko potrebne reforme i promjene koje su odgođene i nikako da se dogode. Uostalom, sada se natječe za funkciju koja mu puno više odgovora nego kada je bio premijer. Predsjednik RH zaista ne mora gotovo pa ništa raditi, ali zato može biti važan politički akter na domaćoj i međunarodnoj pozornici.
Međutim, vjerojatno se tijekom ljeta neće dogoditi ništa krucijalno po pitanju kampanje za predsjedničke izbore osim što ćemo valjda doznati tko su mu protivnici, posebice što se tiče desnog centra koji bi u slučaju kandidature i Kolinde Grabar Kitarović i Miroslava Škore mogao imati velikih problema i dilema – za koga glasati.
No, prije nego mi minigodišnji krene, opet problemi u turizmu. Kao što je poznato, to je svaku godinu kao naše “gospodarsko Spasovo”, ali izgleda da se po tom pitanju, dolje nikad neće promijeniti baš ništa.
Jer kako drugo shvatiti vapaj morskih ugostitelja u lipnju da im je ugrožena sezona. Nekoliko dana uoči početka iste, kada su shvatili da ne mogu dobiti domaćeg radnika, kojeg su nejednom izigrali, posebice oni nepošteni “poduzetnici”, sada vape za strancima. Jedino uvoz radne snage može spasiti turističku sezonu. Malo morgen, brinu se on za vlastiti džep.
Većina hrvatskog turizma je čista improvizacija, prvenstveno jer se zasniva na rentijerskom biznisu u kojem je glavna deviza kako za dva-tri mjeseca dobro zaraditi za život na visokoj nozi cijele godine.
Umjesto da se nedostatak radne snage iskoristi kako bi se konačno maknulo s tržišta one “poduzetnike” koji su godinama nelojalna konkurencija jer ne žele pošteno platiti radnika, odnosno prijaviti barem 50% prometa, opet se popustilo i na kraju je Vlada dopustila dodatne kvote za turizam.
Uvjeren sam da nijedan poslodavac, koji je za vrijeme nepresušnoga izvora radne snage iz Slavonije i sjeverne Hrvatske bio korektan u isplati plaće sukladno radu i trudu djelatnika, danas nema problema s pronalaženjem radnika. Liberalna ekonomija, kao sto ne trpi lose i neproduktivne radnike, ne trpi ni loše poslodavce. Dakle, ne vidim ništa loše u tome da tržiste “odstrani” poslodavce koji nisu u stanju posteno platiti radnika, a 300 sati mjesečno, bez dana slobodnog tokom cijele sezone, u neadekvatnom smještaju za “odmor” te satnicu od 20 kn, nije bio pošten odnos vec iskorištavanje situacije. Tko god pratio situaciju na moru nekoliko sezona, vrlo dobro zna koliko se milijuna neprijavljenoga poreza provuče na razne načine, što možda ne bi ni bi bilo toliko loše, kad bi to osjetili i radnici.
Prema tome, čemu žalovati za “poslodavcima” koji ne mogu pronaci radnike – jednostavno, nisu dovoljno sposobni ni konkurentni za tržište. Neka jednostavno zatvore svoje djelatnosti i prepuste mjesto boljima i sposobnijima.
Ali to je jednostavno nemoguća misija. Ipak je to “druga država” u kojoj domaći uglavnom laganini očekuju početak turističke sezone, tj. da odrade ta dva mjeseca na koja se svodi naš turizam punom parom i prijave državi 10 – 20 posto prometa (jer mora se preživjeti ostalih deset mjeseci). I to je to – naš turizam od kojeg toliko puno očekujemo.
Znam masu uspješnih poduzetnika kojima ide 25 godina na živce što ih zajebavaju porezna, inspekcije i dr., jer ovi znaju da će platit neku glupu kaznu, dok ovima koji rade na crno ili sivo, namjerno odu u stečaj, bla pa otvore novu firmu i tako u krug država ne može ništa. Ti dobri poduzetnici već bi pred 15 godinama ljudima dali veće plaće da ih ne dampaju ovi koji muljaju, a još uvijek su na tržištu. Nije to bio problem ‘dok si vritnul grm, pa su iskočila 10 radnika’, ali sad je obrnuto.
Sad je voda došla do grla, jer i loši radnici više ne žele radit za lošeg poslodavca, a kamoli dobri. To ne znači da ja podržavam državnu regulativu pogotovo na način kakva je sad, ali protiv sam toga da se nekim ‘poduzetnicima’ 25 godina gleda kroz prste, a drugi da ne mogu upravo zbog toga razvit do kraja svoj biznis, više zaradit i povećati plaće. Dokle tako!
