Ni Romi ni Hrvati

– Ja ne trebam niti Rome niti Hrvate, već radnike. Ako želite biti Romi ili Hrvati možete to biti odmah čim izađete iz pogona, široko vam polje  – odbrusio je ovih dana radnicima voditelj jedne metalske tvrtke u našem kraju.

Naime, skupina radnika romske narodnosti sjetila se da trebaju proslaviti Dan Roma na način da odradi dio radnog vremena na radnom mjestu, a onda organiziraju malu internu proslavu uz poziv svim radnicima u smjeni da se pridruže. Nakon intervencije voditelja pogona kojemu je najvažnije bilo do očuvanje rokova i isporuke, dogodilo se sljedeće: skupina o kojoj je riječ shvatila je da pretjerala i vratila se na radna mjesta.  

Ova istinita priča koja je već prerasla u anegdotu uvelike se s veselim  smiješkom prepričava u donjomeđimurskim kafićima. Poruka koju je voditelj smjene poslao je jasna: kad radite u tvornici niste ni Romi ni Hrvati, već naprosto radnici koji zarađuju svoj kruh.  

No još je jedna skrivena poruka poslana, čovjeku ne može biti zanimanje ili profesija Rom ili Hrvat jer to nije moguće. Biti Rom ili Hrvat stiče se rođenjem, to je dio identiteta. Kako su Romi kao građani kod nas nacionalna manjina, moraju znati većinski jezik države koja im je domovina. 

To u našem slučaju zapravo i nije toliko važno, mogu se u konačnici na radnom mjestu sporazumijevati rukama i nogama ili znakovima, no to je teško i stvar je kulture.

Da bi se postalo radnikom treba naučiti i znati raditi. Našemu poslodavcu iz anegdote nije bilo važno obavlja li mu posao Eskim, Indijanac ili Rom, Hrvat ili tko drugi, što govori o njegovoj kulturi i toleranciji, no važno mu je da je posao dobro napravljen.  

Drugo je pitanje znaju li to danas svi poslodavci. Kako se čini, onih koji to znaju, sve je više.

Ostavi komentar