Hoće li mentalitet nasilja pobijediti mentalitet mira, reda i marljivosti?

Kamo ide Međimurje? Budućnost nikada nije moguće u potpunosti predvidjeti. Osim toga daleka budućnost je za sadašnje generacije irelevantna jer će ju graditi neke druge generacije po svojoj mjeri.

Na nama je da sadašnjost u kojoj živimo gradimo tako da udobno hodamo u svojim cipelama i da se ugodno osjećamo u svojoj okolini.

Stvarnost je takva da u našim selima živi sve više starijih osoba i da su one sve češće meta pljački i zlostavljanja delinkvenata iz romske zajednice. Statistika tu ne pomaže ni ne odmaže.

Najvažnije je kako se osjećaju ljudi. Žive li zaključani i bude li se sa strahom od toga da ne postanu sljedeća meta napada. Još je tragičnije što se djecu kojoj je mjesto u školskim klupama koristi za pljačke staraca. Nažalost, gotovo svi imamo iskustva takvih slučajeva ili u svojoj ulici ili svom mjestu. Nije ugodno otići na posao i biti zabrinut za svoje stare roditelje jesu li sigurni u svom domu.

Sustav je bio popustljiv i nedosljedan u inzistiranju da prava podrazumijevaju i obveze. Najlakše je dijeliti tuđi novac i misliti da količina novca rješava romsko pitanje, a novac samo povećava problem. Kad se zbroje socijalne naknade članova romskih obitelji, rodiljna naknade i doplatak za djecu, romske obitelji s brojnom djecom po ukupnim primanjima premašuju primanja mnogih međimurskih obitelji u kojima su dva člana zaposlena. To je kod romske zajednice stvorilo dojam da je njihovo pravo na novac bez rada bogom dano. I zašto bi radili kad bi od rada ostvariti manje prihod. Unosnije je imati što više djece koja garantiraju da socijalne donacije ne prestanu teći, nego se samo nastavljaju iz generacije u generaciju. S druge strane imamo umirovljenike koji nakon desetljeća rada imaju mirovine na granici siromaštva. Pa tko je tu lud? Kakva se poruka šalje društvu?  Da je bedast onaj koji radi, a pametan onaj koji živi na tuđi račun?!

I kad govorimo o budućnosti kamo to vodi? K iseljavanju radno aktivnih ogorčenih građana iz Međimurja i pretvaranju  u enklavu socijalnih ovisnika koji će zbog svog bahatog i nametljivog ponašanja otjerati mirne građane iz svog kraja.

Država bi trebala spriječiti da mentalitet nasilja pobijedi mentalitet mira, reda i marljivosti kakvim se Međimurje i Hrvatska do sada ponosilo.

Ostavi komentar