Ako otklonimo licemjernu političku korektnost vrlu sličnu onoj floskuli: o pokojnicima sve najbolje, tada bi odgovor na pitanje iz naslova hoće li dvojezične romske ploče poboljšati romsko pitanje bio potvrdan.
Odbacimo li političku korektnost i zagrebemo u stvarno tkivo problema: razbarušeno, kompleksno i višeslojno, natpisne ploče i kad se postave, ostat će samo mrtvo slovo na limenoj ploči.
Bile one na bajaškom ili jeziku romano chib, neće riješiti probleme romskih geta. Neće riješiti traume malih Roma pri polasku u školu, ako ne poznaju hrvatski jezik jer vlastiti preci im nisu ostavili vlastite škole. Ostat će problem što s onima koji ni u 21. stoljeću nisu završili osnovnu školu, slaba polaznost srednjih škola, a kamoli fakulteta.
U 21. stoljeću bez obrazovanja osuđen si na život iz kamenog doba.
Ne pomaže tu ni novac iz socijalne blagajne jer on život u getu čini nešto ugodnijim, ali ne stvarnim. Novac koji nije zarađen vlastitim rukama svakodnevnim odlaskom na posao je tuđi novac i ne cijeni se njegova vrijednost. Politička korektnost ostalim građanima zabranjuje propitivanje dvostrukih pravila za Rome u slučajevima kršenja reda i mira, krađa, socijalnih naknada koje nerijetko premašuju prihode od plaća zaposlenih, uživanja u blagodatima standarda kojem kao zajednica ne pridonose kroz doprinose.
U interesu je svih građana da Romi izađu iz tog duhovnog i ne samo prostornog geta, ali to se neće dogoditi povećanjem socijalnih naknada i i postavljanjem dvojezičnih ploča. Pristanu li Romi na položaj socijalnih ovisnika, neobrazovani, siromašni i nezaposleni, zauvijek će ostati samo materijal pogodan za političku manipulaciju. Obrazovani, dobrostojeći građani to nisu jer oni misle svojom glavom i svojim novčanikom. Socijalno ovisni ostat će na margini, premda dobili zamjenika župana, načelnika ili gradonačelnika i dvojezične natpise na svim javnim mjestima. Na potezu je mlađa generacija Roma koja se upravo sada probija kroz obrazovni sustav, radeći i kupujući kuće izvan romskih naselja, stječući poštovanje svojih novih susjeda svojim primjerom i životom jer put u integraciju ne vodi kroz geta.
