Mnogi koji znaju što radim, nisu u subotu i nedjelju odoljeli a da me ne pitaju: “kaj veliš”, “bude kaj od toga”, “kak je bilo”, uglavnom svi su željeli čuti što mislim hoće li prosvjed “Želim normalan život” polučiti kakve efekte, hoće li donijeti promjene kada je u pitanju devijantno ponašanje dijela romske nacionalne manjine zbog čega se ponajviše narušava sigurnost u Međimurju u zadnjih desetak godina.

Sve sam ih morao razočarati, jer kao što to već objašnjavam neko vrijeme na ovim stupcima, kao i na obiteljskim okupljanjima i drugdje gdje se potegne ova tema, nema instant rješenja za ovu problematiku, posebice ne oni koji su populistički i neprovedivi.

Zašto? Zato jer u posljednjih 20 godina državne službe i institucije, a to se uopće ne odnosi na policiju koja ipak nešto radi, nisu poduzimale ništa kako bi poslale poruku koju sam već spominjao u nekoliko navrata na ovom mjestu: “da se kriminal i zlouporaba socijalne pomoći ne isplate”. I sada sve te državne službe koje ne rade svoj posao, osim policije, mudro šute.

Međimurci na ovom primjeru koji ih se izravno tiče, jer je narušena sigurnost, najbolje mogu vidjeti kakav je inertan sustav naša državna administracija. Ona je kod nas zakazala na ovom primjeru, a u ostatku zemlje zakazuje na brojnim drugima. I to je ono zbog čega cijela Hrvatske ne može naprijed, a ostale zapadne zemlje se mogu bez problema suočiti i rješavati probleme.

Prosvjed je tako završio, ali osim pozitivnih odjeka u Međimurju u kojem veliki dio stanovništva bespogovorno podržava većinu poruka s istoga, nažalost, nacionalni mediji nisu tako blagonakloni i često bez argumenata komentiraju da je uperen protiv svih Roma.

Posebice mediji koji zagovaraju liberalno-ljevičarske stavove poput Index.hr ili Telegrama, pa i mnogi drugi, bez da su uopće bili na skupu, odnosno nisu uopće upoznati s cijelom problematikom, već su kao i obično “prepisivali od drugih i onda trolali kako im odgovara”, prosvjed otvoreno nazvali rasističkim. Nakon što to pročita, veliki broj Međimuraca je zbunjen i nije im jasno “zašto nam to rade”.

Naime, Međimurje je što se tiče nekog ideološkog obrasca, posebice u posljednjih 20 godina, jedan od najljevičarskijih i najotvorenijih krajeva u našoj zemlji, za razliku od primjerice Dalmacije koja je u Jugoslaviji bila “baš crvena”, a sada se iz razno-raznih razloga, ali uglavnom zbog toga da im se naudi rentijerskom načinu života i “sisanjem” države, naziva “plavom” ili čak “crnom”. Oni nas zovu ponekad upravo izrazom – “crveni”. Kad je to tako, mnogima nije jasno kako nas pojedini mediji uopće mogu nazvati “crnima”: rasistima i fašistima, a prati nas fama da smo ljevičari i liberali.

Što se tiče odnosa prema Romima prati nas godinama unatrag “dojam iz Zagreba”, ali također ne treba zanemariti i to kako se na društvenim mrežama i desničarskim portalima predstavljaju organizatori ovog prosvjeda. Zbog toga su isti neki automatski etiketirali kao ultradesničarski i s porukom da je u pitanju “prosvjeda protiv Roma”, koja se onda doživljava kao rasistička, a u nekom širem kontekstu čak i fašistička.

Naravno da velika većina na prosvjed u Čakovcu nisu došli zbog toga da “desničare”, već zaista žele samo da se konačno adekvatno kazni one koji ne poštuju zakone kada je u pitanju kriminal i zlouporabe socijalne pomoći i drugih naknada.

Zbog toga se na kraju opet vraćam na početak i ponavljam pitanje na koje svi žele odgovor: Hoće li zahtjev o tome da zakoni trebaju vrijediti jednako za sve, doprijeti do nadležnih državnih službi i institucija? To zanima desetke tisuća Međimurce s početka priče, koji su također ogorčeni situacijom, a nisu baš tako napeti da idu prosvjedovati ili pak im se ne sviđaju organizatori i slično.

S obzirom da se većina prozvanih institucija ovih dana uopće ne uključuje i ne žele očitovati o tome što (ne)rade po ovom pitanju, nekako mi se ne čini baš realnim da će krenuti u neku veliku akciju.

Mi kad smo pisali, pokrenule su se neke stvari. Tako smo primjerice pred par mjeseci otkrili i poručili u našim Novinama, da vaučeri za socijalnu pomoć već postoje, ali se rijetko izdaju. Znate što se u međuvremenu promijenilo? Kad smo pisali izdano je bilo par vaučera, a u proteklih mjeseci ta brojka je narasla kako kaže župan Posavec na 24. Nešto se pokrenulo, ali puno premalo.

Uglavnom, u državnoj administraciji sve ne ide baš tako lako, jer su otpori bilo kakvim promjenama ogromni. Nije to privatni sektor gdje se moraš prilagođavati novinama jer u protivnom nemaš šanse da napreduješ ili dobiješ veću plaću. I ne samo po ovom pitanju, već i po mnogim drugima u našoj zemlji, kako bi krenule neke promjene, trebalo bi prosvjedom prozvati konkretno sve one koji ne rade dobro svoj posao, jer u suprotnom protokom vremena, sve se razvodni i opet se ne mijenja ništa. Hoće li tako biti i u ovom slučaju?

Ostavi komentar