Još nisam upoznala čovjeka, vjernika ili kolebljivog nevjernika koji se ne pita, a što poslije? Što je s onu stranu ovog života? Tajna smrti osobito se preispituje u Velikom tjednu kada slavimo Isusovo uskrsnuće, kao pobjedu života nad smrću.
Ali nas i uznemirava njegov vapaj s križa: Bože moj, zašto si me ostavio? Zašto se i Isus osjetio napuštenim? Je li tim vapajem želio pokazati bliskost s čovječjom slabosti? Da bude blizak svakom čovjeku koji se barem jednom u životu osjetio napuštenim i žalosnim.
Upravo u Velikom tjednu zauvijek nas je napustio dragi kolega Mladen Šarić.
Tim mi je teže jer smo dio poslovnog života radili zajedno. Čitavo jedno desetljeće. U najboljim, formativnim godinama kada smo se oblikovali kao novinari i vjerovali da je sve moguće i vrijedno rizika.
On je sada prešao na drugu stranu i zna tajnu druge strane, druge dimenzije. Možda se i sada šeretski smije dok čita ove redove, a meni navire suza tuge na oko jer je otišao prerano.
Netko drugi je tako odlučio, da je za njega bilo pravo vrijeme. Mladen je otišao onako kako je živio, energično i naglo. Neočekivano. On koji je pucao od pozitive. Volio je ljude. Zasigurno će šarmirati i Onoga s kojim će se gledati oči u oči. Možda ga je i On dočekao s pozdravom: Gdje si vragolane, dobrodošao kući!
Nada je jedina utjeha da će sve biti dobro za njega i one koji su ostali za njim, ožalošćeni gubitkom.
U trenucima gubitka spoznajemo da nas neće pamtiti ni po golemim kućama, ni po odjeći, ni po novcu. Konto života je puno kompleksniji. Računa se samo velikodušnost, dobrota, ljubav i empatija. Čovjek ostaje kao trag koji je ostavio u drugom čovjeku.
Novinari su drukčija vrsta ljudi: radoznali, nemirni, vječito željni promjena. Iza nas ostaju priče u ljudima koji nas pamte ili one zapisane ili snimljene.
Nadamo se da će neka od njih živjeti duže od zgužvanog papira za glancanje stakla ili za zamatanje stakla. Televizijsko novinarstvo je još krhkije, brzo nestaje u eteru ili zakopano u kutiji arhivske sobe. Unatoč svim tehnologijama najsnažnija su sjećanja u mislima ljudi čiju smo priču ispričali, kojima smo se zamjerili ili čiju istinu jesmo ili nismo uspjeli uhvatiti.
