Prema podacima iz medija, Rusija je od početka agresije na Ukrajinu zaradila 64 milijarde eura od energenata koje izvozi u Europu, što bi značilo da Europa posredno financira rat. To je samo djelomično točno, jer je oružje za rat odavno proizvedeno i čekalo je u skladištima da ga politika upotrijebi.
Paradoks je da je uvođenjem embarga došlo do naglog porasta cijena nafte i plina, pa je Rusija dobila veće prihode uz iste ili manje količine.
Uvedene sankcije pomalo nagrizaju rusko gospodarstvo, no za njih treba vremena pa je pitanje tko će se prije umoriti, Istok ili Zapad.
Nakon uskraćivanja plina Poljskoj i Bugarskoj od strane Rusije u pravom plinskom ratu, stvar je postala mnogo jasnija i sve europske zemlje koje to do sada nisu, počele su tražiti nove pravce dobave.
Rat je sve samo ne dobar, no on je ipak osvijestio europske zemlje. Odjednom se ubrzavaju ulaganja u alternativne izvore energije, a u pripremi je i nadolazeći plavi i zeleni vodik, ubrzano se grade LNG terminali. No to ne može biti nadomjestak za plin koji je potreban odmah, za alternativne izvore i nove terminale ipak treba vremena.
Čak i Srbi sad govore o više izvora snabdijevanja plinom radi sigurnosti, vrijeme jeftine energije očito je iza nas. To se dobro vidi na cijenama plina, Srbija je za tisuću kubnih metara ruskog plina plaćala 270 dolara. Cijene plina na slobodnom tržištu ovih su dana oko 1100 dolara za tisuću kubnih metara, dok je LNG plin oko 870 dolara.
Čini se da je konačno postignut dogovor o embargu na uvoz ruskog plina od strane Europske unije, solomonsko rješenje nađeno je u izuzeću Mađarske i Slovačke, koje u velikoj mjeri ovise o ruskom plinu kao i postupnoj prilagodbi sa smanjenjem uvoza.
Ulje na vatru plinskih igara sad nudi Ukrajina. Ona predlaže da se novac za plaćanje plina deponira na poseban račun i da se do daljnjega zadrži u Europi, dok se ratna situacija ne smiri. Naime, prema istom izvoru, Rusija fizički ne može zadržati sav plin koji teče jer navodno za to nema kapacitete, pa će plin cijevima ionako dolaziti u Europu odnosno tamo gdje se troši.
Ako ništa drugo, to pokazuje da mir nema alternativu, samo što se na ukrajinskoj strani to želi postići jačim sankcijama, a na ruskoj strani ukidanjem sankcija kao dio pregovora o miru.
