S vremena na vrijeme pažnja javnosti zaokuplja se odabranim temama, a građanima se fokus skreće u slijepe ulice. Jedini način je činjenicama skidati veo s urbanih mitova.
Jedan od njih su i lažna bolovanja. Njih preispituju poslodavci jer im je pretežak teret plaćati do 42 dana radnika na bolovanju. Bilo bi pošteno kao u većini drugih zemalja skratiti to vrijeme i razgraničiti tko treba voditi brinuti o produktivnosti, a tko o solidarnosti za bolesne radno aktivne građane.
Sadašnje rješenje unosi nemir i sumnje u odnos poslodavaca i radnika. Poslodavci suočeni s dugim troškom bolovanja preispituju opravdanost bolovanja radnika, a radnici poslodavce u toj situaciji doživljavaju kao autokrate koji ih i bolesne „proganjaju”.
Posijane sumnje nisu bez vraga, zbog čega se umiješala i država, ali produbljujući jaz. Postrožila je uvjete za zahtjeve za izvanrednim kontrolama bolovanja. Bilo je i nerazumnih zahtjeva poslodavaca koji su izvanredne kontrole bolovanja radnika tražili odmah nakon operacije, ispričao je Ivan Sinković, voditelj HZZO-a. Iznio je podatak da je od 45.411 aktivnih osiguranika, ukupna stopa bolovanja u 2024. godini iznosila 3,92 %. Od toga 1,92 % na teret poslodavaca. Bolest uvijek dođe u krivi čas kako za poslodavca, tako i za radnika. Naročito ako zbog bolesti radnika dolazi u pitanje poštivanja roka. Nerijetko pritom dolazi do kratkog spoja između radnika i poslodavca. Loše socijalno i društveno okruženje utječe na zdravlje. Nije zbog toga čudno što su anksioznosti i depresije među vodećim bolestima, a antidepresivi vodeći na listi lijekova u Međimurju.
Žene u radnoj dobi najčešće umiru do karcinoma, a muškarci od bolesti jetre i ciroze. Hrvati žive i do deset godina kraće od europskih sjevernjaka, koji također prekomjerno „loču” vikendima.
No kod nas nema analize socijalnog i društvenog okruženja i njegova utjecaja na zdravlje, kazala je Sonja Tošić Grlač, pročelnica za zdravstvo u Županiji.
Poseban je paradoks da zdravstveni sustav svojim djelovanjem stvara dugotrajna bolovanja. Zbog dugih listi čekanja na dijagnostiku, liječnici obiteljske medicine prisiljeni su radnike držati na bolovanju dok ne dobiju nalaz dugoiščekivane pretrage.
