Ah, prometni kuršlus u Čakovcu prava je poslastica za sve koji vole stajati u mjestu i gledati kako vrijeme polagano curi. Najveće gužve? Oko 15 sati, kad se svi kao po nekom nepisanom pravilu sjate u kolone koje se protežu od Hotela Park pa sve do izlaza za Štrigovu u Šenkovcu. Voziš se s mjesta na mjesto kao da si na nekoj turističkoj turi, samo bez panoramskog pogleda i s puno nervoze. Pa tako umjesto 20 minuta, na put do doma potrošiš duplo više, ako imaš sreće!
I onda se sjetimo kako se često hvalimo da smo kao mala Švicarska. Ma da, samo što Švicarska ima javni prijevoz koji funkcionira – brz, pouzdan i ugodan. Dok se u ostalim europskim gradovima možeš lako i bez stresa prebaciti s točke A na točku B, kod nas je javni prijevoz još uvijek u fazi „ne daj bože da ga moraš koristiti“. Budimo realni, linija skoro pa i nema. A da stvar bude gora, došli smo do toga da se smatra sramotom ako koristiš autobus. Ne daj bože da moraš s njim do Čakovca! Kakvo je to razmišljanje? Kao da je vožnja autobusom neki društveni gaf.
Dakle, imamo sve više auta, sve manje parkinga, gužve koje postaju svakodnevnica i više ispušnih plinova koji zagađuju naše zeleno Međimurje. A zbog svega toga, vrijeme provedeno u vožnji ne samo da nas iscrpljuje nego i direktno utječe na našu produktivnost. Dok stojiš u koloni, gubiš dragocjene minute koje bi mogao iskoristiti pametnije. S druge strane, dok sjediš u javnom prijevozu, možeš obaviti i druge stvari – čitati knjigu, rješavati poslove na laptopu ili jednostavno odmoriti oči. No, nažalost, kod nas Vlada i političari još uvijek ne razmišljaju o tome. Pa oni imaju svoje privatne vozače, koji tu i tamo naprave koju prometnu!
Dok drugi gradovi više razmišljaju o prometu, mi se guramo, čekamo i nerviramo, a onda se još i hvalimo da smo poput Švicarske. Eh, da je barem tako…
