Dok sam bila u vrtiću, sjećam se da je glavna jesenska atrakcija, osim skupljanja šarenog lišća, bilo rezbarenje tikvi u koju smo stavljali svjećice. Pa su onda trokutaste oči imale plamteći sjaj. To smo učili i na satima engleskog jezika, barem u privatnoj školi, gdje nam je naša divna učiteljica na engleskom puštala razne pjesmice o tikvama, crnim mačkama i paucima. Nikome to nije bilo strašno, dapače svi smo se tome veselili jer smo učili o različitim kulturama i njihovim tradicijama. Ipak, glavni maskenbal nam je bio u veljači kad smo maskama tjerali zimu i najavljivali proljeće.
Onda smo malo porasli i saznali u crkvi da je to poganski običaj koji je sve samo ne dobar i zabavan. Malo smo bili zbunjeni jer smo bili mali i teško nam je bilo shvatiti da plamteće tikve odjednom nisu dobre. Ipak, nekolicini nas je Noć vještica uvijek bio slatko zabranjeno voće, pa sam svoj šešir imala više za 31.10. nego za fašnik. Najveći kreativac mojih maski bila je moja mama, koja je oduvijek posvećivala puno pažnje kostimima, vrlo vjerojatno jer je i sama kao odgajatelj u vrtiću bila u tom svijetu. Tako sam jedne godine bila proljeće, s bršljanima i cvijećem pa me vlastita baka nije prepoznala.
I tako svake godine dođe famozni Halloween koji kafići odlično iskoriste, s obzirom na to da je drugi dan neradni, pa se organiziraju razni eventi pod strašnim maskama. Naravno, svaka priča ima dvije medalje, pa se javio Holywin – molitveno bdijenje mladih uoči svetkovine Svih svetih. Dakle, s jedne strane imamo grešnike koji slave zombije, i one drugi koji mole za njih. Legitimno je i jedno i drugo, ali opet u sve su se uplele društvene mreže. Blago modernog doba. Naravno, ono što smo mi kao djeca shvaćali kao nevino učenje o tradicijama drugih država, na Facebook označava rat. Je li bolji Halloween ili Holywin? Onda opet imamo jednu zanimljivu situaciju, gdje jače polovice na svojim statusima čestitaju ženama njihov dan na metlama. Kao to je dobra fora jer kasnije odu na ispovijed?
