Početakom nove školske godine ujedno je počelo i dvojno iskazivanje cijena u kunama i eurima. Razlog je da se što lakše snađemo od prvog siječnja kad krećemo živjeti s novom valutom. Mi koji smo rođeni u novoj državi, nismo imali prilike mijenjati valutu, osim kada smo putovali u strane države. Kune su bile naš sinonim za novac, od sad će to biti euri.
Pitala sam brojne, malo starije od sebe, kako su se dugo privikavali na kune nakon što su se godinama koristili dinarima. Većina se uopće ne sjeća, a neki su mi rekli da su i ovako sve prvo prebacivali u marke, pa tek onda u kune. Euri se, ako ništa drugo, računaju u desetkama i stoticama. Rijetko u tisućama. Što je za nas “vrsne” matematičare i dobro. Sjećam se da smo prošli advent u Budimpešti sve plaćali u tisućama i desetkama tisuća forinti. Muka.
Sjećam se i dok smo jednom davno isto u Mađarskoj na nekom aparatu mijenjali papirnate novčanice jer su trebale kovanice za ulazak u neki vidikovac. Kad je aparat počeo bacati te silne forinte, imali smo pune džepove novaca, a vrijednost valjda ni 20 kuna.
Isto tako je bilo u slovenskim tolarima. Slovenci mi kažu da su se brzo priviknuli na eure, samo su im zbog inflacije plaće bile manje/male. No, brzo su se navikli na euro, dva, tri ili dvadeset. Kako to bude kod nas, još ćemo vidjeti. Već se sad navikavamo na to dvojno iskazivanje. I još uvijek preračunavamo. Baš me zanima koliko dugo ćemo se držati kuna i lipa. Ali će sada frizura biti kao i u Njemačkoj, 100 eura. Pa ti vidi. Još ćemo mi plakati za kunama.
