Dobra poslovna praksa trgovca ili strah od prijevare?

Često se govori o prijevarama trgovaca i to uglavnom u crnoj kronici, pa potrošači sve više „pušu na hladno“. Pa tako više nije rijetkost da potrošač u ugostiteljskom objektu prvo prouči cjenik, pa tek onda naručuju. Isto je i kupovinom, potrošačima je danas normalno da prošeću trgovinama i usporede cijene. Nije to zbog toga da će nešto puno uštedjeti, nego jednostavno jako je loš osjećaj kad je čovjek prevaren. 

U svojoj potrošačkoj praksi kao dugogodišnji aktivist u Pokretu za zaštitu potrošača naišao sam nekoliko slučajeva koji su me zaprepastili lošom poslovnom praksom trgovaca. 

Slučaj prvi: Grupa članova „PINKLECA“ – zavičajnog društva Međimuraca iz Karlovca je došla obići Porcijunkulovo. Htjeli su ručati u Čakovcu da se račun plati sa žiroračuna Društva, a to znači virmanom u zakonskom roku. Nepotrebno je objašnjavati birokratske probleme ako udruga plaća gotovinom. Nakon više od sat vremena po restoranima u blizini događanja koji nisu željeli dati ručak virmanskim plaćanjem, već su inzistirali da plaćanju odmah (gotovina ili kartica). Tražili smo svuda i šefa da objasnimo, najčešći odgovor je da šef nema vremena za nas ili da je na putu. Već smo mislili da ćemo ostati gladni kad nas je jedan uljudni policajac, kome smo se obratili za pomoć, uputio da vidimo u restoran Trattoria Rustica, I. G. Kovačića 6, Čakovec. U restoranu smo dočekani iako nenajavljeni vrlo ljubazno, konobarica čak nije morala ni šefa platiti možemo li platiti virmanom, već je jednostavno rekla: „Samo se vi udobno smjestite, sve ćemo riješiti.“ Kako smo rekli da smo Međimurci iz Karlovca, dva konobara su nas posluživala, iako su u restoranu imali gužvu s najavljenim gostima.  

Ovo je primjer dobre poslovne prakse trgovca. A ta praksa je da se vjeruje potrošaču, a ne da ga se gleda samo kao bankomat iz kojeg treba izvući što više novaca. 

Slučaj drugi: Prije nekoliko tjedana žurno (u petak) mi je zatrebao LCD za „VUKANOVČAR“ – društvo za zaštitu potrošača Međimurja. Naravno, ista priča sa žiroračunom, no ovaj put u Čakovcu mi nijedna trgovina nije htjela dati LCD uz virmansko plaćanje. Ogorčen otišao sam u HG spot u Varaždin jer su mi telefonom rekli da može virmansko plaćanje. Ali kad je napravljen račun – ŠOK! Prodavač mi nije htio dati LCD dok mu ne donesem potvrdu da je račun po virmanu plaćen. Ustvari se nije radilo o virmanskom plaćanju, već o plaćanju po ponudi.  

Ovo je primjer loše poslovne prakse trgovca. Teško da ću više išta kupiti u tim trgovinama jer kada usporedim s firmom Comel d.o.o. u Karlovcu, gdje svu robu uzimam na virmansko plaćanje u zakonskim rokovima, kao da te firme nisu u istoj državi. 

OK, nisu oni radili ništa nezakonito, osim što ne poznaju Posebne uzance u trgovini na malo, ali mi potrošači imamo pravo odlučiti gdje ćemo kupovati, tj. trošiti svoj novac.  

Potrošači su regulatori tržišta!

Ostavi komentar