[layerslider id=”5″]
Većina je u Međimurju još jednom glasovala “krivo”, za razliku od najvećeg dijela zemlje, tj. Slavonije, Posavine, Like i Dalmacije te njezinih ponajviše ruralnih dijelova koji su donijeli veliku pobjedu Plenkovićevom HDZ-u.
Kako se konstantno u našoj zemlji analizira situacija popularnosti između HDZ-a i SDP-a, a zemlja dijeli na “naše” i “vaše”, to je između ostalog pojačalo bipolarnost hrvatske političke scene, ali i, nažalost, zaoštrilo odnose u društvu.
Što se tiče Međimurja, može se reći da su ovi izbori pokazali raspored snaga u Skupštini Međimurske županije, koja je zapravo ogledni primjer kako bi Hrvatska politički raznoliko trebala izgledati kada se dobro na političkoj sceni drže poznate stranke: SDP, HDZ, HNS, HSS, pa čak i HSLS. Tako mi već duže vrijeme imamo: “lijevi centar”, “centristički blok” i “desni centar”.
Upravo zbog toga vlast se može vrlo lako promijeniti ako nema rezultata, ali se i svekolike promjene događaju puno brže. Iako se mora priznati da ni mi nismo zadovoljni jer još uvijek nije važna stručnost, već se dalje događaju uhljebljivanja po stranačkom ključu u državnim i lokalnim službama i ustanovama, te javnim tvrtkama.
I to nikako da prestane, bez obzira što, primjerice, SDP još k tome na čelu ima “gazdu” Mladena Novaka koji sigurno tako nešto ne bi trpio u svojim firmama. Zašto je drugačije kada je politika u pitanju?
Istovremeno u Saboru gotovo nikada nije bilo jakog “centra” kao što je to slučaj u našoj Županiji, jer nema tako velike snage HNS-a, HSS-a i drugih centrističkih stranaka koje se vrlo često bespogovorno priklanjaju SDP-u ili HDZ-u, pa je tek pojava MOST-a uzburkala našu političku scenu s namjerom da se nešto zaista duboko počne mijenjati. Jer to je nasušno potrebno, posebice u županijama u kojima izbore dobiva HDZ, a veliki broj glasova sada i MOST.
Stoga bi pobjeda HDZ-a, i to Plenkovićevoga, mogla biti zapravo odlična stvar da se počinju mijenjati stvari tamo gdje se jako teško mijenjaju – u “plavoj” Hrvatskoj. MOST je prirodan partner za tako nešto, jer dobiva glasove također u “plavim” županijama. Isto tako i u Dalmaciji i Slavoniji, u kojima je inače u ovom trenutku potrebno provesti najviše promjena kada je u pitanju efikasnije plaćanje poreza, rezanje i učinkovitiji rad državne i lokalne uprave, pravosuđa itd.
SDP je počeo provoditi tek nekoliko reformi, poput fiskalizacije ili pak ukidanja velikog broja poticaja koji su se nekada dijelili bez pokrića, a jako se zamjerio tamošnjim biračima.
Umjesto kvalitetnog i prepoznatljivog rada na terenu nakon početka reformi, u tim problematičnim krajevima za “lijevi centar” SDP, a posebice HNS i HSS, jednostavno se povukao i orijentirao na svoje klijentelističke interese.
Nije problem u ideološkim podjelama, oživljavanju prošlosti, već ponajviše u sadašnjosti i budućnosti u kojoj se ne smije ništa mijenjati kada je u pitanju uređenija država, već sve mora biti kao nekad – Dalmatincima i Slavoncima. Njima je očito HDZ i dalje najveća garancija da se neće morati mijenjati.
No, čini mi se da, ako bude hrabrosti, Plenkovićev HDZ i ljudi kojima se okružuje, poput oba Marića i drugih, mogu promijeniti onaj dio Hrvatske koji nikako da se promijeni, jer se SDP to više nije usudio niti isto kvalitetno sprovoditi, a kamoli ići dalje, nakon što je uveo samo dvije-tri reforme.
Vidjet ćemo hoće li se početi događati promjene koje će biti posebice bolne tamo gdje se većinski glasuje za HDZ, jer samo to je garancija da se promijeni klima u Hrvatskoj kada je u pitanju uređenija država, bolje i zdravije gospodarstvo, koje bi nakon toga automatizmom moglo donijeti rast BDP-a i svjetliju budućnost.
