[layerslider id=”5″]
Zaustavljena je, po svemu sudeći, još jedna nakaradna reforma tzv. regionalizacije zemlje.
Sjedište naše Policije ipak neće seliti u Zagreb, kao što je zamislio u prvotnom planu “reformski tim” ministra MUP-a Vlahe Orepića, po kojemu je zagrebačka Heinzelova ulica trebala biti novi “zapovjedni centar” našim policajcima.
Nakon što je izračunato da takva reforma ne donosi praktički nikakvu ekonomičnost, ni veću efikasnost, konačno se netko dosjetio da bi u cilju racionalizacije “šefovskih pozicija” prvenstveno trebalo promijeniti unutarnji ustroj policijskih uprava, tj. ukinuti nepotrebna (ruko)voditeljska mjesta kako bi naglasak konačno bio na operativnim snagama koje trebaju raditi na terenu.
U našoj Policijskoj upravi, jednoj od najmanjih na području cijele zemlje, ima pedesetak takvih šefovskih pozicija. Onda si možete misliti koliko ih ima u puno većim policijskim upravama diljem zemlje.
Ono što (ruko)voditeljske pozicije prvenstveno donose jesu bolji koeficijenti i veće plaće i zbog toga je uglavnom u državnoj upravi i javnom sektoru općenito grabež za nekim šefovskim mjestom. Pa makar bio (ruko)voditeljem sam sebi.
Jer, u javnom sektoru samo šefovi mogu računati na iznadprosječnu plaću. Svi ostali, nažalost, rade za ispodprosječne plaće.
Zato se nemojte uvijek ljutiti na prvu na nekakvu službenicu u uredu, poput mirovinskoga ili zdravstvenoga, ili pak policajca u gradu, jer ako nije šef i ima SSS on može zaraditi uvrh glave 4000 kuna.
Problem je u onima koji su u vertikali iznad njih. Često se za takve uopće ne zna što je njihov posao, ni za što ne odgovaraju, sve moraju “pitati u Zagreb”, ali dobivaju plaće koje su 6000 i više.
Uglavnom, reforma javne uprave prvenstveno bi trebala biti takve prirode da se poboljša efikasnost i racionalnost javne uprave i drugih službi, da se podobnost zamijeni stručnošću, a ne da se nanovo prekraja zemlja.
Jer najveći je problem u onome što zapravo nitko javno ne govori, da Ministarstvo uprave i sva druga koja imaju ispostave po županijama i gradovima ne mogu napraviti reda u krajevima odakledolaze ministri i njihovi najbliži suradnici. Umjesto toga svi odreda dalmatinski HDZ-ovci i SDP-ovci i sada MOST-ovci štite nerad i neučinkovitost javne uprave u svom kraju i, umjesto da mijenjaju stvari, nude neke “umjetne” promjene.
MOST je tako opet aktualizirao dr. Koprića i njegov profesorski prijedlog bez uvida u realnost, kojim se i dalje inzistira na nakaradnoj regionalizaciji (da se provede zaista tako nešto, Hrvatska bi postala visokocentralizirana zemlja s još jačim centrom moći, kao što je danas Zagreb, uz tri nešto manja: Split, Rijeka i Osijek, pa bi, primjerice, povlačenje sredstava iz EU fondova zbog nesposobnosti državne adminstracije smještene u metropoli gotovo pa zamrlo), dok bi “provincija” jedino služila za isisavanje novca i jeftinu radnu snagu.
Tako nešto ubrzo bi dovelo do konačnog odumiranja sela i manjih gradova, kao što je danas slučaj u Mađarskoj i Poljskoj, zemljama u kojima, kada se vozite po napuštenoj provinciji, danas prevladava atmosfera iz filmova strave i užasa.
Ostaje za vidjeti kako će se odvijati nastavak ove “policijske reforme” i što će od nje na kraju uopće ostati, odnosno hoće li zaista operativni dio policije zamijeniti onaj administrativni i šefovski. Isto vrijedi i za sve ostale javne službe u kojima se o nekakvim sličnim promjenama, nažalost, još uvijek ni ne razgovara, već su se samo zamijenile table na pročeljima, pa je tako sada, primjerice, sjedište čakovečkoga Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje iz Varaždina preseljeno u Zagreb, kao da se promjenom ploče na pročelju može zaista nešto promijeniti nabolje u sustavima funkcioniranja i efikasnosti državnih i javnih službi.
